Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnik Tihomir Kundid posjetili su u ponedjeljak vojni poligon “Eugen Kvaternik” u Slunju i tom prilikom obišli objekte predviđene za polaznike temeljnog vojnog osposobljavanja.
Vojni poligon na Slunju jedna je od tri lokacije na kojima će se provoditi temeljno vojno osposobljavanje. Uz njega, tu je još vojarne “General-bojnik Andrija Matijaš-Pauk” u Kninu i vojarna “123. brigade HV” u Požegi, javlja Anadolu.
Nakon obilaska objekata u kojima će boraviti ročnici, ministar Anušić rekao je kako je sve spremno za temeljno vojno osposobljavanje te da se još samo čeka usvajanje zakonskog okvira koji će ga regulirati.
– Oružane snage pripremile su infrastrukturu i danas smo se ponovno uvjerili da je sve spremno. Obišli smo blagovaonicu, spavaonice, učionice, dakle prostore u kojima će ročnici boraviti dva mjeseca u sklopu temeljnog vojnog osposobljavanja – rekao je ministar te dodao kako su Zakon o obrani i Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u fazi usuglašavanja te kako se očekuje da bi trebali biti usvojeni do ljetne stanke Hrvatskog sabora, odnosno kako se prvi ročnici u vojarnama očekuju najesen.
Osvrnuvši se na prednosti koje će imati kandidati koji budu na temeljnom vojnom osposobljavanju, ministar je izdvojio mjesečnu naknadu od 1100 eura, upis dva mjeseca TVO-a u radni staž te prednost pri zapošljavanju u državnoj i javnoj službi za one koji završe TVO.
Naglasio je da zaposleni ročnik ne može i ne smije tijekom temeljnog vojnog osposobljavanja dobiti otkaz jer će njegova prava iz radnog odnosa mirovati u skladu sa Zakonom o radu. Studenti će pak moći zatražiti odgodu služenja TVO-a za vrijeme studiranja, a najdulje do navršene 29. godine.
Naglasio je kako će na temeljno vojno osposobljavanje moći ići i djevojke, a danas one zajedno s mladićima završavaju dragovoljno vojno osposobljavanje, na kojem čine oko 15 posto od ukupnog broja polaznika.
U kontekstu ciljeva i razloga uvođenja temeljnog vojnog osposobljavanja, ministar je rekao kako je jedan od ciljeva jačanje rezervnog sastava Hrvatske vojske, koji je ozbiljno oslabio nakon ukidanja obveznog vojnog roka 2008. godine.
– Moramo imati rezervne snage. Mi imamo ozbiljan problem koji je počeo nastajati krajem 2008. godine završetkom obveznog vojnog roka, jer više nemamo ljude za pričuvu. Upravo s ovim ljudima koji će završavati temeljno vojno osposobljavanje u budućnosti ćemo popunjavati naše kapacitete za eventualne potrebe pričuvnih snaga – rekao je ministar.
Osam tjedana obuke
Načelnik Glavnog stožera OSRH osvrnuo se ukratko na program temeljnog vojnog osposobljavanja.
Jedan dan ročnika je klasičan vojnički dan: rano ustajanje, tjelovježba, prijepodnevna obuka do ručka. Nakon ručka ide poslijepodnevni ciklus obuke i osposobljavanja do večere. Nakon večere završava taj ciklus što se tiče same obuke te ročnici imaju pravo na slobodno vrijeme, povečerje i sve ono što regulira pravilnik o vojnoj službi – rekao je.
U kontekstu eventualnih fizičkih priprema za temeljno vojno osposobljavanje, Kundid je rekao kako nema potrebe za bilo kakvim prethodnim pripremama.
– Sve predviđene standarde koje će ročnici trebati dosegnuti, dosegnut će kroz ciklus obuke u trajanju od osam tjedana. Nakon tih osam tjedana dosegnut će planiranu razinu obučenosti, uvježbanosti i sposobnosti. Steći će, dakle, određene kompetencije, znanja i vještine koje su potrebne za prijavljivanje u djelatni vojni sastav ili za služenje u pričuvi – zaključio je.
Stanje u regiji
Države Zapadnog Balkana okreću se novim investicijama u oblasti obrane, a u regiji se još od prošle godine intenzivno na dnevni red vratilo i obvezno služenje vojnog roka.
Tekući sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku, kao i sve veći broj kriznih t0čaka i pogoršana sigurnosna situacija širom svijeta tjeraju mnoge zemlje da razmišljaju o svom vojnom potencijalu, a iznimka nisu ni zemlje Zapadnog Balkana.
Članice NATO-a Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija povećale su vojne budžete, a i Srbija i Kosovo, koje nisu članice tog saveza, krenule su sličnim putem.
U tom pogledu, za Bosnu i Hercegovinu se može reći da ne hvata korak sa susjedima.
Pored ulaganja u obranu, vraćanje obaveznog vojnog roka od strane Srbije i Hrvatske predstavlja još jedan važan korak u obrambenom sektoru.
