Ivanu Mlakić ne treba posebno predstavljati. Ona je u pravom smislu ikona HŽRK Zrinjski i rukometa uopće u gradu na Neretvi. Od ove sezone je na klupi Zrinjskog uz Tinu Biokšić, pa evo što o svemu kaže za naš portal HERCEGOVINA.in
Evo za početak kako je došlo do toga da dođeš na klupu HŽRK Zrinjski?
“Već dugo radim s mlađim uzrastima, a sasvim slučajno sam se priključila prvoj ekipi. Od drugog dijela prošle sezone došlo je do nekih promjena u trenerskom kadru, a prva trenerica Tina zbog posla, ne može biti na svim treninzima pa sam je ja mijenjala. Ta suradnja je nastavljena i ovu sezonu”.
Onako iskreno sada, da li je lakše biti igračica ili trenerica?
“Kad sam igrala mislila sad da je lakše biti trener, sad iz ove perspektive puno lakše je biti igračica”.
Ove sezone Plemkinje u četiri kola imaju dvije pobjede, a u prošlom cijelom do prekida čini mi se bila je samo jedna. Kako je došlo do tog iskoraka?
“Mišljenja sam da nam nedostaju utakmice koje nisu odigrane zbog prekida prvenstva zbog situacije koja je zahvatila cijeli svijet, jer je ovo dosta mlada ekipa i puno bi im značile te utakmice. Za razliku od prošle sezone ekipa je malo i izmijenjena, dosta dobro je odrađen i pripremni period, gdje su dobar posao odradili što se kondicije tiče Josip Lekić i Davor Grabovac. Napredak se osjeti ali treba još vremena, rada i strpljenja”.
U ekipu se vratilo par starih igračica, ostalo su sve maltene djevojčice, pa gdje ti vidiš Plemkinje u ovoj sezoni?
“Nama je ove sezone cilj opstanak u ligi i pripremanje ekipe za sljedeće sezone, gdje se onda mogu postaviti i neki viši ciljevi ako sve bude kako je planirano”.
Nema sumnje da među tim djevojčicama ima talenta, pa možemo li uskoro očekivati neku novu Ivanu Mlakić među Plemkinjama?
“Ima dosta perspektivnih djevojčica, ako nastave ovako trenirati i raditi to je samo pitanje vremena”.
Svima nama je još u sjećanju onaj dream team Plemkinja koji je osvojio prvenstvo i napravio iskorak u Europi. U čemu je bila tajna tog sada već legendarnog sastava Plemkinja?
“Nema tu nikakve tajne, jednostavno smo bili ekipa u svakom smislu te riječi, imali smo dobru ekipu, imali smo zajednički cilj, bilo nam je dobro zajedno, uživali na treningu a onda i na utakmicama, trudili se i rezultat koji smo napravili je kruna svega toga, i to je jedna od ljepših sezona u mojoj igračkoj karijeri”.
Vjerojatno smo svima dosadni s pričama o dvorani i uvjetima, pa kako je curama raditi u tim nemogućim uvjetima?
“To je godinama svim dvoranski sportovima problem ali snalazimo se i improviziramo, i nadamo se boljim uvjetima”.
Za kraj imaš li neku poruku navijačima?
“Nadam se da će uskoro biti dozvoljen povratak navijača na tribine i da će dolaziti u što većem broju da daju podršku ovim djevojkama, one to zaslužuju”.
