Ivica Primorac: Koliko ćemo još puta prešućivanjem i zaboravom izdati žrtve?

Koliko ćemo još puta prešućivanjem i zaboravom izdati žrtve?
Povijest nam neprestano pruža lekcije, ali čini se da uporno odbijamo učiti. Zaborav nam je postao utočište, a istina neugodna buka koju pokušavamo utišati.
RATNE PROFITERE moramo razotkriti SADA, dok su rane još svježe, dok još ima živih svjedoka, dok još možemo pogledati istini u oči. Koliko ćemo još puta svojim prešućivanjem izdati one koji su dali sve za ovu zemlju? Među nama su još i oni koji su branili Domovinu, i oni koji su ih tada izdali, opljačkali, ponižavali. Šutnja danas – sutra će postati optužnica. Ne samo protiv njih, nego i protiv nas, protiv naše savjesti, protiv temelja na kojima želimo graditi budućnost.
Oslobodimo se straha. Izađimo iz ove tišine koja guši pravdu. Uperimo prst u one koji su se obogatili na krvi nevinih, koji su ranama trgovali kao robom, suze mijenjali za vile, a grobove pretvarali u temelje svojih imperija. Kupovali su tvornice dok su djeca spavala po podrumima, otimali dok su drugi ginuli na crtama obrane.
To nisu junaci – to su zločinci. I što dulje šutimo, to dublje ukopavamo istinu, a svaka neizgovorena izdaja postaje trajna mrlja na savjesti nacije. Svaka godina tišine nova je rana na tijelu naroda.
Ne tražimo osvetu – tražimo pravdu. Ne zazivamo linč – nego istinu. Dosta nam je selektivnog pamćenja i pravde koja bira žrtve. Ako danas ne imenujemo one koji su osobnu korist gradili na narodnoj patnji, sutra će njihova djeca pisati vlastitu povijest kao slavnu, dok će stvarne žrtve ostati zaboravljene – još jednom ubijene, ovaj put šutnjom.
Ne bojte se istine. Bojte se onoga što će ostati od ove zemlje ako je još jednom zakopamo. Bojte se da ćemo djeci ostaviti pepelom posute temelje, laž umjesto ponosa, sram umjesto povijesti.