Govoreći prije nekoliko dana o godišnjici pada Vukovara, ali i povijesnoj važnosti osnutka Hrvatske zajednice Herceg Bosne te ulozi u obrani i opstanku hrvatskoga naroda u BiH, nekadašnji član Predsjedništva BiH, politički i društveni djelatnik te povjesničar Ivo Miro Jović u Kiseljaku je u povodu tih godišnjica okupljenima na odavanju počasti za žrtve Vukovara i Škabrnje održao mali sat povijesti, piše Večernji list BiH.
Mjesto koje zaslužuju
Osvrnuo se i na otkrivanje spomenika Kati Šoljić te njezinoj četvorici sinova – Niki, Ivi, Miji i Mati, poginulima u obrani Vukovara 1991. Spomenik Kati Šoljić, koja je preminula 2008., otkriven je u vukovarskom gradskom naselju Mitnica.
– Bogu hvala da su Kata Šoljić i njezini sinovi dobili spomenik. Uz dužno poštovanje prema ovoj majci, ne mogu ne spomenuti se i naših heroina u središnjoj Bosni – Sarafine Lauš iz mjesta Ćukle u Travniku i Anice Jurić iz Grmača u Kaknju, kojima je Armija RBiH ubila po trojicu sinova i muževe. Neka spomenik Kati Šoljić i njezinim sinovima bude poticaj svima nama da i naše majke heroine Anica i Sarafina, koje su još žive, dobiju mjesto u našem narodu koje zaslužuju. Kao narod, moramo cijeniti njihovu preveliku žrtvu – istaknuo je Jović.
Anica Jurić i Sarafina Lauš dijele tešku ratnu priču koja možda ponajbolje govori o stradanjima Hrvata u središnjoj Bosni. I jednoj i drugoj pripadnici Armije RBiH su nakon progona Hrvata najprije iz Travnika početkom lipnja, a onda iz Kaknja sredinom istoga mjeseca 1993. ubili muževe i po trojicu sinova.
Anica Jurić je i sama ranjena, a ni njezina preklinjanja da joj poštede barem jednog sina do srca krvnika nisu doprla te su joj djecu ubili pred očima.
Pravosuđe zakazalo
Ni za jedan od tih zločina nitko nije odgovarao iako su i Sarafina i Anica još žive te su svjedočile pred domaćim i haaškim pravosuđem. Pravosuđe je u oba slučaja zakazalo, ali hrvatski narod u BiH ne smije.
Posebice u središnjoj Bosni, mišljenja je Jović te bi, po uzoru na vukovarsku majku Katu Šoljić i njezine sinove, svaki Hrvat u BiH i izvan nje morao barem znati imena srednjobosanskih heroina Anice Jurić i Sarafine Lauš te im poštovanjem njihove žrtve olakšati pretežak križ koji nose gotovo tri desetljeća.
