Rukomet je ostao bez svoj prvog Kuma Zlatka Lukića Luksa. Zašto Kuma? Zato što je njegova legendarna poštapalica postala svakodnevni rječnik rukometa. Preminuo je u petak točno na svoj 75. rođendan, iznenada, makar je imao borbi sa zdravljem.
Zlatko Lukić je u srcu bio Medveščakovac. Rođen je 1944. godine u Nijemcima u Slavoniji koje nikad nije zaboravljao spomenuti. Diplomirani pravnik vezu s rukometom počinje još u gimnaziji 1958. godine, kada je kao 14-godišnjak igrao u Osijeku i kasnije u Zagrebu. Od 1993. godine radi u HRS-u, obnašajući dužnost povjerenika za mlađe rukometaše.
U prvim zlatnim vremenima od Portugala 1994., preko Islanda 1995. do zlatne Atlante i Olimpijskih igara 1996. godine bio je direktor muške rukometne reprezentacije. Uz njegovo ime vežemo i Kupove bivše Jugoslavije koje je Medveščak osvajao ’79., ’81. i ’87., te uspjehe vrsnih rukometnih imena poput Mirka Bašića, Zlatka Saračevića, Gorana Perkovca, Irfana Smajlagića… Tu je kao tehnički tajnik i direktor proveo 20 godina.
Bio je i dopisnik svog najdražeg lista Sportskih novosti s mnogih međunarodnih natjecanja. Zlatko Lukić je i nositelj brojnih sportskih priznanja – 2007. bio je dobitnik Nagrade HOO-a Matija Ljubek, iste godine dobio je i Nagradu Zagrebačkog sportskog saveza, a 2014. dobio je i godišnju nagradu Franjo Bučar.
Komemoracija za Zlatka Lukića bit će održana u srijedu, 18. prosinca 2019. u 11 sati u Hotelu Panorama, a posljednji ispraćaj je na zagrebačkom krematoriju na Mirogoju, istog dana u 13 sati i 35 minuta, piše Jutarnji list.
