U 70. godini umro je Dubravko Štrbinić Dubo, vrsni basist, tihi čovjek plemenita karaktera, jedan od utemeljivača “Pauka” daleke 1968. godine. Bend se opet okupio prije nekoliko godina, održali su nekoliko zapaženih nastupa, svaki put oduševili publiku svih uzrasta i redovito održavali probe.
Da se druže i njeguju “dobru rokersku formu”, kao u vrijeme kada se za njihove nastupe tražila karta više i kada u dvorane niti igla nije mogla pasti na pod.
Štrbinić je inače, cijeli radni vijek proveo na mjestu inženjera građevinarstva u šibenskom “Vodovodu i odvodnji”, a s odlaskom u mirovinu još više se posvetio velikim životnim ljubavima – roku i bas gitari.
image
– Jučer smo trebali vježbati, no Dubo nije došao, a imao je običaj uraniti. Što da vam kažem, teško mi je, svi smo potreseni… Svirali smo i prijateljevali pola stoljeća, to je čitav jedan život. Bit će teško bez njega – kaže Marinko Miše, pjevač i ritam gitarist, inače profesionalni glazbenik.
– Od najdugotrajnije postave benda sada su ostali Saša Andrić, koji je u Zagrebu, Vojmir Roša, bubnjar i ja. Prije Dube, otišli su nažalost, Davor Barbarić, koji je živio u Splitu, Nebojša Šiljo Stamenković i Siniša Grubišić – navodi Miše koji se bendu pridružio koju godinu kasnije, 1972. otkada su stilski postali hard rock sastav.
Nezaboravne su njihove markantne izvedbe repertoara grupe “Cream” s Ericom Claptonom i Gingerom Bakerom, klasika rocka i virtuoznih instrumentalista.
Te 1972. godine su u Šibeniku nastupili kao predgrupa legendarnoj grupi “Time” na čelu s Dadom Topićem, što najbolje govori o kvaliteti njihova muziciranja. S “Timeom” su “Pauci” bili i na turneji po hrvatskih gradovima, a nakon povratka na scenu, 2006., svirali su u zagrebačkim klubovima “Sax”, na obilježavanju 50. obljetnice “Saloona”, svojedobno hrvatskog kluba nad klubovima, u zadarskom “Arsenalu”, te kod kuće, u šibenskom “Azimutu”. I svaki put pred mnogobrojnom publikom.
Dubin odlazak naročito je potresao Vojmira Rošu, bubnjara i šefa benda, koji je s njime imao vrlo prisan odnos, još od gimnazijskih dana. Dobili smo ga na telefon nakon neprospavane noći:
– Osjećam se upravo katastrofalno… Dubo je bio dobri duh “Pauka”, tiha snaga koja je držala bend u svemu, toliko je bio posvećen našem zajedništvu. A što se tiče njegovog sviračkog umijeća, Dubo je sigurno bio jedan od najboljih basista koji su se ovdje pojavili. Svima nam je neizrecivo teško…
