Imamo pšenice dvaput više nego što nam treba, a kruh – uvozimo: “Preskupo je, ali cijene su takve kakve jesu. Moram kupiti”
Uvoz pekarskih proizvoda u Hrvatsku, protekle je godine porastao za čak 25 posto, a to itekako utječe i na rast cijene kruha, osnovne životne namirnice. Budući da Hrvatska proizvodi pšenice duplo više nego što nam treba, postavlja se pitanje – zašto onda uvozimo? Odgovor je potražio reporter Dnevnika Nove TV Tin Kovačić.
Crni, bijeli, polubijeli kruh. Kolika god eura stajao, osnovna je namirnica koja život znači. No, mnogi ga ne znaju dovoljno cijeniti.
“Kruh nije skup! Da je 10 eura nije skup. Dokle god ga ima vani na ulicama, na kantama, nije skup. Ljudi ga bacaju”, rekla je Sadika Bušanović, Osijek.
“Preskupo je, ali cijene su takve kakve jesu. Moram kupiti. Mora se jesti i gotovo. Naučio sam se jesti primorski kruh, kupujem ga godinama. U zadnje vrijeme je poskupio jedno 30 posto sigurno, ako ne i više”, rekao je Zlatko Snopek, Osijek.
No, kruh je rjeđe iz Hrvatske. Kruha uvozimo više nego ikad prije, a kako bismo ga kupili po razumnoj cijeni, moramo birati onaj najosnovniji, bez sjemenki, posebnog brašna, bez začina, vlasca, oraha, badema.
“Mislim da su specijalne vrste kruha daleko više poskupljivale nego što su osnovne pa možemo u tom kontekstu reći da se još uvijek nekako osnovne vrste kruha smatraju socijalnom kategorijom”, rekla je Nada Barišić, dikretorica Žitozajednice.
No ovim tempom uvoza kruha, struka smatra, cijene će još ići gore.
“U Hrvatskoj smo u 2021. prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku uvezli kruha, peciva i drugih pekarskih proizvoda u vrijednosti od 187 milijuna eura. To je rast od nekih 17% u odnosu na godinu prije”, rekao je Igor Mikulić, HGK.
A 2022. godine, uvoz je još više pojačan, porastao je još za 25% što otežava poslovanje naše pekarske industrije.
Jedna pulska pekarnica dosjetila se odlične ideje: Interes je velik, a vlasnica kaže da bi to trebale raditi i druge pekarnice
“Mi imamo dovoljnu proizvodnju što se tiče osnovne sirovine, pšenice i to gotovo dvostruko veću nego što su naše potrebe. Imamo i dovoljnu proizvodnju pekarskih proizvoda, međutim mi smo dio europskog tržišta i slobodni tijek roba je donio to da imamo sve veći uvoz, koji se udvostručio od ulaska u EU”, rekla je Barišić.
No slobodnom tijeku roba mnoge se zemlje članice Europske unije ipak odupiru kako bi zaštitile domaćeg proizvođača.
“Izvozimo pšenicu, a uvozimo pekarske proizvode”, kaže Mikulić. Jer naši mlinovi, umjesto brašna – skupljaju prašinu.
Pekar velikog srca prodavat će kruh za samo pet kuna: “Nije mi teško jer znam da ljudi nemaju”
I neprestano se vrtimo u krug. Jer stara je priča da imamo kvalitetno žito, ali ga jeftino, i to kamionima, izvozimo u primjerice Italiju. A zatim istim tim kamionima iz iste te Italije uvozimo, i to skupo, brašno, zaleđenu tjesteninu i kruh.
I to, govori struka, čak četiri, pet puta skuplje.
