TI SI MOJ
Za svaki osmijeh što ti poklonih,
za svaku suzu prolivenu,
vrijedno je bilo i još vrijedi,
u tebi starim, u tebi sjedim.
Godine ove prođoše brzo,
al mladost moja još je u meni,
borim se sa svakom borom na licu,
divim se tebi i uspomeni.
Uvijek si bio poseban,
uvijek sam te volila ludo
i kada si suncem okupan
i kada noć u tebi plamti
i kada te kiša umiva
ti si ono što vječno se pamti,
Prkosiš svemu, vjekovima,
prkosim i ja svojim godinama,
vežu nas neke posebne niti,
i kada bi htjela neki novi život,
to ne bi znala, to neće i ne može biti.
Kada mi život skonča na kraju
i kada kaže svemu: Stoj,
tada će usne posljednje šapnut:
Ja sam i dalje samo tvoja,
Mostaru dragi, ti si moj.
Katarina Zovko – Ištuk
Mostar 08. 09. 2016.
- Oglas -
