Jučer smo na našem portalu pisali o pitanju iz Potjere, o Peleu i Skalinadi, a cijelu priču u svijet je lansirao Jadran Ćela Topić zahvaljujući kome je popularna pjesma došla do Cosmosa.
“Sa mnom je u Cosmosu te 1977. godine bio i Vito Dimitrijević iz Surdulice. Igrao je za niški Radnički, a imao je glas da je to bila divota. Ja bih mu držao tercu, a on bi pjevao ko slavuj. I tako smo jednom u klupskom autobusu nas dvojica počeli pjevušiti “Skalinadu”. Onako, za svoj gušt. Kad, nije prošlo malo, eto ti Pelea, rukama počeo lupati po staklu u ritmu našeg pjevušenja, pa je onda netko počeo lupati po koljenima, a treći po stolicama i ubrzo se čitav autobus pretvorio u ritam sekciju da je to urnebes bio – veli Topić.
Od tog je dana “Skalinada” postala neizostavna na repertoaru cosmosovaca. S njom su izlazili na teren “Giantsa” u New Jerseyju, a s njom su i nakon pobjeda odlazili u svlačionicu.
– “Skalinada” se s razglasa obavezno puštala prije početka svake utakmice, to je bila Peleova želja. On se bio zaljubio i u melodiju i u riječi. “Tu se penje, tu se pada”, to je njemu bilo genijalno. Ostatak momčadi taj je ritual s guštom prihvatio, pa nam je i na treninzima “Skalinada” svirala, postavši neslužbenom himnom “Cosmosa” i Peleove oproštajne sezone – otkriva Topić.
