Jednoj Hercegovki: Ljubav je ponekad i tvrdoglava

Jednoj Hercegovki
Ljubav ko’ ljubav.
Njoj nisu potrebne velike riječi,niti duga uvjeravanja.
Ona se dogodi,ponekad se nečujno uvuče u dušu.
Tamo se nastani,i vremenom se oko srca malo pomalo ušuška.
I tada započimlje neki drugi život,nama nepoznat.
Onda se koji put sami sebe preispitujemo.
Je li sve u redu sa nama?Jesmo li mi oni stari od ranije.
U istom trenu u nama se javljaju neka pitanja koja traže odgovore,ali ih istog trena znatiželja odgovori na sva ta pitanja.
Mi bi je i kontrolirali,ona se otima.
Ona hoće da bude svoja na svome.
Ona zna često sanjariti i maštati.
Često nas odvede negdje daleko na nama nepoznata mjesta.
Mi se ponekad želimo tome oduprijeti,ne želimo da nas ona “vuče” za nos.
Ne uspijevamo,uz sve želje i htijenje.
Sa jednu stranu postajemo svjesni svoje nemoći.
Ne možemo joj ništa.
Sa drugu stranu nam ona nam godi,osjećamo toplinu i neku unutrašnju ispunjenost.
Ljubav je ponekad i tvrdoglava i da sve želiš ne možeš je otjerati od sebe.
Ona sama odlučuje,o na sama osjeti vrijeme kad sama mora otići.
Odlasci su često prožeti i sa tugom i sa bolom,ponekad donesu i neko olakšanje.
Valjda tako mora biti.

Bodo Lončar