Jednoj Hercegovki
Postoje neke žene koje su jednostavo neodoljive.
Pred njima se ponekad muško i zbuni i zamuca.
Ostane bez riječi, bez teksta neko vrijeme, pa dođe do riječi.
Pa pomješa padeže, glagolska vremena, zamjenice i imenice.
Ona te samo gleda, i kao da ti govori..
Ma smiri se, dođi sebi, samo polako.
Ja samo jedna obična žena, samo jedna obična majka ,i pokloniti ti osmijeh i pogled pun pozornosti.
Postoje neke žene..
Ne treba njima ni šminka,
niti moraju pratiti modu,
niti nosati skupe nakite i frizure
Postoje neke žene koje samo jednostavne i prirodne.
Ta ih prirodnost i autentičnost čini neodoljivim..
Ne može žena biti karizmatična,
niti biti poštovana,
niti biti voljena.
Ako iz te njene ne zrači.
Komad ljudskosti i iskrenosti.
Barem malo zavodljivosti.
Trunku nečeg “kurvanjskog” iz njenih očiju pa makar to ona skrivala ispod svojih naočala.
Ako iz nje zrači i malo skrivene muške gladi.
Iz njenog osmijeha
Iz njenog glasa.
Iz njenog stasa.
Iz njenih pokreta.
Iz njenoh hoda.
Ne može i gotovo..
Ah koliko su samo lijepe neke žene,
neke žene koje nisu ni svjesni svoje ljepote.
One su vanvremenske.
Ko” stara knjiga
Hej ti,tebi ovo pišem..
Bodo Lončar
Jednoj Hercegovki: Ne treba njima ni šminka, niti moraju pratiti modu, niti nosati skupe nakite i frizure
