Njojzi ( Jednoj Mostarki)
Volio bih bar još jednom vidjeti oni tvoj stari gramofon…
Ležati u tvom krevetu toplom i sklopiti oči u polumraku tvoje sobe.
Prestati disati na tren i osmijehom prekriti svoje lice.
Osjetiti miris tvoje blizine i čekati dok ti polako stavljaš onu našu najdražu ploču.
Htio bih još jednom doživjeti šumove igle i glasove koji polako protiču kroz mene .
Kao kad ljetna kiša natapa ispucali i žednu hercegovačku zemlju.
Da osjetim vrisak duše i titraj srca moga dok igla ploču para…
I gramofoni imaju svoju dušu.
B.Lončar/Priče kroz Mostar i Hercegovinu
Jednoj Mostarki: I gramofoni imaju svoju dušu
Prethodni članak
Sljedeći članak