RIČI MOGA ĆAĆE
Pričao je meni ćaća
siromašni da smo bili,
radili su did i baka,
da bi dicu odranili.
Na ognjištu u konobi
visio je kot’o stari,
raštika i grah su često,
u njemu se kuvat znali.
Još ositim miris kruva
što se pek’o ispod sača,
za blagdane pekla bi se
ona slasna i pogača.
Nikad nismo žalili se,
bili uvik skromna dica
i nikada nismo krili,
zabrinuta, naša lica.
E zato sam drago dite,
dao tebi mnoga blaga,
isto tako ti učini,
da ne pate unuci mi.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 04. lipnja 2023.
Još ositim miris kruva što se pek’o ispod sača
Prethodni članak
Sljedeći članak