Slomljen ali blagoslovljen. Tim je riječima opisao svoj Križni put. Josip Jelinić iz Ljubuškog 45 dana je svakodnevno hodao.
Prespavao pa opet hodao. Po vjetru, nekad po kiši. Sam, kasnije sve češće u društvu.
“Imao sam jednu predivnu pustolovinu sa Bogom i sa ljudima. Evo, osjećaji se još nisu slegli. Bilo je tu puno predivnih, emotivnih susreta sa ljudima. Trebat će mi par dana, ali, evo, jako sam sretan i ponosan da sam se vratio u Ljubuški i što sam dovršio ovu misiju”, kaže Josip.
Cijelo vrijeme nosio je teško raspelo i laganu zastavu, zastavu zemlje za čiji mir je hodao. Mir i oprost međusobnih grijeha.
Samo sa Bogom, u divljini
“Sretan sam kada vidim da su i Džemal i Aleksandar i Ivan prihvatili križ oprosta i da je križ oprosta osvojio Bosnu i Hercegovinu”, kaže Josip.
Nije ovo bio njegov susret samo s Bogom i ljudima, nego i s prirodom.
“Jedno 10-tak od 45 dana sam bio sam, sa Bogom, u prirodi sa divljinom i upozno sam prekrasnu ljepotu prirode naše predivne zemlje. Također, neki dan dok sam hodao sto metara iza mene je prošao vuk tako da Bog me je sačuvao i od tih stvari”, govori Josip.
Kada čovjek svaki dan prelazi 20-30 kilometara pješke, za očekivati je da će nakon 1000 kilometara biti znatno mršaviji. Da, kaže Josip, koji je izgubio samo dva kilograma – ako ne hodate u BiH, zemlji u kojoj svi, neovisno o vjeri, nude i kolač i ručak i konak.
Onima koji zazivaju netrpeljivost ili, ne daj Bože rat u ovoj zemlji – nakon svega što je Josip vidio, a mi zabilježili – možemo samo poručiti – narod BiH vam to neće dopustiti. A za kraj svima šaljemo Uskrsnu čestitku hodočasnika mira:
“Neka vam uskrsli Isus otvori srce za ljubav prema svakom čovjeku jer svi smo mi ljudi. Svi imamo srce, svi imamo savjest i ako širimo dobro, dobro će pobijedit zlo. Hvala vam puno!”
