Juan Manuel Varea (36), argentinski nogometaš, napadač, odavno je Buenos Aires zamijenio za Dalmaciju i Hercegovinu.
Hrvatska mu je uselila u srce odavna, jednom je u intervjuu kazao „kad sam došao 2009. u Split, zaljubio sam se u grad i znao odmah da ću ostat živjet ovdje…”
Doduše, sad živi u Širokom Brijegu, ali u Split zna svratiti igrati mali balun u Ligi veterana s prijateljima. Ako nije ozlijeđen, eto ga jednom tjedno u gradu pod Marjanom.
Njegov put je neobičan, a životna priča filmska. Danas je u Širokome nogometni trener juniora na Pecari, igrao je za taj klub, a studira u Sarajevu da napreduje po pitanju licencija („zasad imam UEFA B, ali sam ambiciozan”). I da bude trener seniora jednog dana.
U žarištu nam je sudar Hrvatske i Argentine, Juan nam rado šalje fotografiju sa suprugom Marijom, ona je Hrvatica u kockastom dresu, a on ima svoju „bijelo-svijetloplavu” majicu. Bianco-celeste.
– Argentinac sam, kako da vam kažem da ću navijati za Hrvatsku?! Vrijeme je i za revanš, jeste li nas pregazili 3:0 prije četiri godine u Rusiji… E pa sad je red na nama. No, obje su momčadi meni bliske, ako pobijedi Hrvatska bit će sretna moja supruga i svi moji prijatelji oko mene. I u Širokome se prati i navija po kafićima, bilo je petardi i vatrometa nakon što se eliminiralo Brazil – govori nam na tečnom hrvatskom, piše Slobodnadalmacija.hr.
Trebale su mi četiri godine da svladam jezik
Odlično pričate hrvatski?
– Naučio sam hrvatski odavna, a trebale su mi četiri godine baš da ga svladam. Došao sam još 2009., iz Argentine sam išao u Kolumbiju i onda dobio ponudu da dođem u ove krajeve, prihvatio sam Široki Brijeg. Igrao sam dobro. Bilo je govora da bih 2012. mogao u Hajduk, ali se nije, na žalost, dogodilo. Zaljubio sam se, oženio za Mariju, kći Viktorija ima već dvanaest godina, ja sam tu, domaći Argentinac, ha, ha, ha…
Bavi li se Viktorija sportom?
– Kći voli odbojku.
Bili ste napadač na glasu, pričalo se o vama, a niste došli u Hajduk, ali jeste blizu…
– Jesam u Dugopolje. I za Split sam igrao. Bio sam „crveni” u doba trenera Marencija. I Pudara. Obožavam Split. Lijepo je i u Širokome… Bio sam svuda, od Azerbajdžana i Bugarske, do Albanije i Malte, ali sam znao da ću se vratiti ovdje živjeti. Tu je moja obitelj i sve sam svoje iz Buenos Airesa dovodio kod mene u posjetu, mama Graciela, braća Juan Martin i Juan Marcos su bili. Ljeti, obožavamo more, nema do Jadrana.
– Svaki brat je Juan?
– Da, svaki je od nas Juan, a razlikujemo se po drugom imenu. Ja sam Manuel. Tata Gustavo je na žalost umro.
Idete li u Buenos Aires?
– Idemo 18., za koji dan, daj Bože na proslavu svjetske titule… A Hrvatska da bude treća. Ne ljutite se? Bit će polufinale veliki događaj, pripremili smo se gledati kod kuće s prijateljima, zezati se, navijati, dobro pojesti. Glavno da je društvo super.
A za Božić u Argentinu?
– Ženi se brat Juan Marcos, lijepo je da budemo svi skupa. Uvijek za Božić odemo kod mojih.
Navijač Boca Juniorsa
Za koga navijate?
– Boca Juniors je moj klub. To je kao religija. Samo Boca. Brat Juan Martin voli River Plate i ja mu kažem kako možeš, ti si sigurno bolestan, šalimo se.
Što će presuditi u utorak?
– Messi. Napadači. Vi imate čudesnog Modrića, Livakovića, Gvardiola, igrate i obranu, svaka čast. Ali ja vjerujem u našu ofenzivu. Uvijek su mi pojam bili naši napadači, Maradona naravno, pa Batistuta, Aguero, Tevez, Crespo… I odavna nismo bili svjetski prvaci, a Messi je to zaslužio, samo to mu još fali… – ispričao nam je Juan Manuel Varea, naš domaći Argentinac.