Kad napuštaš rodnu grudu kako čovjek nebi plak’o

ČELIČNA PTICA
Ponijela me bijela ptica,
tamo negdje u daljine,
tada vidjeh iz visine,
svu ljepotu domovine.
Ureza se usred duše,
svaka slika sela, grada,
pa se pitam kud sam poš’o,
gdje me nosi ptica sada.
Zasuzile oči moje,
a srce se steglo jako,
kad napuštaš rodnu grudu,
kako čovjek nebi plak’o.
Ti čelična ptico bjela,
daj se spusti malo niže,
ne nosi me predaleko,
domovini da sam bliže.
KATARINA ZOVKO IŠTUK