OBILJEŽAVANJE STRADANJA – Hoće li ove godine biti komemoracije na Bleiburgu? Uskoro i odluka o šahovnici s prvim bijelim poljem
Godinama je masovna komemoracija u Bleiburgu za žrtve egzekucija neposredno po završetku Drugog svjetskog rata izazivala uzbuđenje u hrvatskoj javnosti, ali i izvan naših granica.
Upravo je potonje i razlog tome što su austrijske crkvene i svjetovne vlasti na kraju zabranile ovo okupljanje, s obrazloženjem da ljudi dolaze na polje pokraj Bleiburga da bi zapravo veličali ustaški režim.
Nekako se to utopilo u ograničenja u razdoblju pandemije, kada se ionako nije previše putovalo u inozemstvu, pa nitko nije pravio problem od toga da je ta komemoracija skoro u potpunosti preseljena u Hrvatsku. Život se u međuvremenu normalizirao, ali kao da su se već svi naviknuli da je »Bleiburg ukinut«.
Vratiti grb
Stoga je prije nekoliko dana gotovo nezapaženo prošla vijest da je predsjednik Sabora Gordan Jandroković primio predstavnike Počasnog bleiburškog voda i Hrvatske biskupske konferencije i da je dogovoreno da će se sredinom svibnja u Bleiburgu opet samo održati misa u župnoj crkvi te da će ispred Austrijancima sporne spomen-ploče vijenac položiti hrvatski veleposlanik u Beču Danijel Glunčić.
U Hrvatskoj će, na groblju Mirogoj, vijenac položiti hrvatski državni dužnosnici, a misu će na Macelju služiti zagrebački nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša. Premda je Sabor pokrovitelj obilježavanja 12. i 13. svibnja, isključivo je u nadležnosti Crkve odluka gdje će biti misa. Tako se 2022. ona služila u Udbini, a ovaj put će to biti na mjestu jednog od većih stratišta poraženih pripadnika vojske NDH i civila. U Udbini je bilo malo ljudi, niti približno brojkama koje su dosezane u Bleiburgu, a vjerojatno ni misa na Macelju neće biti značajno bolje posjećena.
No, zasad se ipak ne razmišlja o nekom drukčijem modelu.
Milan Kovač, zamjenik predsjednika Počasnog bleiburškog voda, koji je u četvrtak bio prisutan na sastanku kod Jandrokovića, objašnjava da Bleiburg uopće nije trajno prekrižen.
– Čekamo da se to riješi. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti napravila nam je ekspertizu povijesnog hrvatskog grba, kojom se opovrgava apsurdna teza da je onaj s prvim bijelim poljem ustaški, i nju smo predali uz žalbu. Jedini mogući ishod je da upravni sud poništi tu odluku i da se taj grb ponovo postavi na spomen-ploču.
U tom slučaju će, vjerujem, austrijski biskupi shvatiti da je sve ovo bio politički manevar kako bi se komemoraciju maknulo iz Austrije i da će se misa potom vratiti na mjesto na kojem se nesmetano organizirala i u vrijeme komunističke Jugoslavije.
Dakle, vjerujem da ćemo opet komemorirati na Bleiburgu. Možda ne već iduće godine, ali jednom sigurno, rekao nam je jučer optimistično Kovač.
I ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman angažirao se u ovom sporu, u srpnju je prilikom posjeta austrijskom šefu diplomacije Alexanderu Schallenbergu apelirao na izvršne vlasti u Austriji da »pomognu u nastojanjima kako bi se hrvatski grb vratio«.
Protokol košta
Kako bilo, Sabor nije smanjio financijska sredstva za obilježavanje Spomendana bleiburške tragedije i Križnog puta u odnosu na godine kada se to odvijalo u Austriji. Tada je to bilo 500 tisuća kuna, a za 2023. je iz državnog proračuna za ovu svrhu predviđena 66.362 eura. Kovač tvrdi da oni i dalje imaju ozbiljne troškove koje moraju podmiriti.
– Makar u puno manjoj mjeri nego ranije, naši ljudi idu na misu u župnu crkvu u Bleiburgu i treba im platiti prijevoz, ručak, vijence. Imat ćemo i okrugli stol u Zagrebu, a prošle godine nas je akademija u dvorani Muzičke akademije koštala skoro 70 tisuća kuna. Ništa mi ne izmišljamo, sve račune uredno uvijek dostavimo Saboru kao pokrovitelju, zaključuje zamjenik predsjednika Počasnog bleiburškog voda.
U toj udruzi je, inače, nedavno došlo do personalnih promjena i njezin predsjednik nije više Vice Vukojević, već Jakov Vrdoljak koji živi u Austriji, a na čelu nadzornog odbora više nije Vladimir Šeks.
Austrijske zabrane
Osim što austrijski biskupi ne dopuštaju misu na Blajburškom polju, lokalne vlasti su sa spomen-ploče uklonile hrvatski grb s početnim bijelim kvadratićem, smatrajući ga simbolom povezanim s ustašama, odnosno s 13. SS divizijom, znanom kao »Handžar divizija«.
Počasni bleiburški vod, koji je austrijska udruga, podnio je zbog toga žalbu upravnom sudu.
Hina
