U razdoblju između dva svjetska rata na području Hercegovine najjači sportski centar predstavljao je Mostar. Tridesetak kilometara južnije, u Čapljini nogomet je također bio na zavidnoj razini.
U tom mjestu od strane nekolicine đaka osnovan je 1919. godine sportski klub „Uskok“. On se nekoliko puta takmičio za titulu prvaka Hercegovine konačno je osvojivši 1929. godine.
Godine 1925. pokrenut je osnutak Hrvatskog Športskog Kluba „Tomislav“ u čemu se uspjelo tek koncem 30-tih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu 1932. godine skupina mladih ljudi, većinom trgovačkih pomoćnika i radnika uspješno osniva novi klub nazvan S.K. „Jugoslavija“ koja se kasnije također okitio titulom prvaka Hercegovine.
Upravo je protiv sportskog kluba „Jugoslavija“ u Mostaru 29. kolovoza 1937. godine HŠK Zrinjski odigrao prijateljsku utakmicu koju je sudio gosp. Buhač. HŠK Zrinjski se u ovoj utakmici predstavio kao vrlo solidna ekipa, što je potvrdio i konačan rezultat koji je glasio 6:0 u korist Zrinjskog.
Najbolji u redovima Plemića bili su Rebac II, Rotim I, Mijan i Džeba premda ni ostali igrači nisu zaostajali za njima. Slučajno ili ne, ubrzo nakon ove utakmice dolazi do prestanka rada kluba „Jugoslavija“ koji se spaja sa „Uskokom“ u novoformirani sportski klub „Čapljina“.
Inače, pojedine legende čapljinskog nogometa svojevremeno su branile boje mostarskog Zrinjskog. Jedan od poznatijih bio je Ismet Kudra koji je određeno vrijeme svoje sportske, vratarske karijere boravio u Mostaru nastupajući za HŠK Zrinjski. Ovaj prijeratni čapljinski „brico“ kasnije je rado pratio majstore s mora pa ne čudi da je dobio zahvalnicu NK „Hajduk“ kao osnivač povjereništva splitskih bilih u Čapljini.
Upravo su se u brijačnicama redovito prepričavale zgode i anegdote s utakmica, komentirala zbivanja sa i oko nogometnih terena. Možda su ta prepričavanja pridonijela da se ne zaboravi kako je Mostar često organizirao šaljive utakmice koje bi i danas izazvale veliku znatiželju među gledateljima.
Tako su prije spomenutog prijateljskog ogleda između Zrinjskog i Jugoslavije u ljeto 1937. godine na teren istrčale ekipe „Debelih“ i „Mršavih“. Zbog veće pokretljivosti svojih nogometaša obično bi u ovakvim duelima slavile ekipe Mršavih koje su i u ovoj utakmici pobijedili Debele rezultatom 2:1.
Mostarci su ove šaljive susrete nazivali „džumbus“ utakmicama. Rezultat na njima nije bio u prvom planu. Osim toga, spomenute utakmice nisu odigravane po uobičajenim nogometnim pravilima, a obično bi trajale kraće od 90 minuta. Posljednja poznata šaljiva utakmica u Mostaru odigrana je 1949. godine između momčadi „Pekara“ i „Ugostitelja“. Slavili su prodavači peciva rezultatom 3:2.
Vrijedilo bi pokušati u praksu vratiti odigravanje sličnih utakmica, možda kao preteču pojedinih važnijih prvenstvenih susreta. Isto tako, nastojati jednom godišnje organizirati nekadašnje međugradske susrete reprezentacija Mostara i Sarajeva, a što ne i napraviti povijesni susret reprezentacije Hercegovine protiv reprezentacije Bosne.
Sve u jedinom i osnovnom cilju, a to je promocija sporta i razvoj nogometa!
povijest.plemici@gmail.com
