Kako je lijepo u mom kraju a mene tamo nema.

KAKO JE LIJEPO U MOM KRAJU,
A MENE TAMO NEMA
Stigla je zima, vjetar opet vije
Snježna idila ponovo se smije
U bijelom ruhu dolina je cijela
Kad sam ovo vidjela, suza je potekla
Nisam suzu željela, niti sam je htjela.
U novoj odori sve se sada bijeli
Morali smo poći, mada nismo htijeli
Boli me svaka i zima i ljeto
Napustih ono što je meni sveto.
Prolaze teške godine duge,
Srce je puno i bola i tuge
U mome kraju, svud je bijelo sada
A u mojoj dušum samo tama vlada.
Daleko drugdje sad sam gnijezdo svila
U tuđini nikad nisam sretna bila
Teška oluja u meni se sprema
Kako je lijepo u mom kraju
A mene tamo nema.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
Mostar 04. 01. 2017.