Prasak sudara vlakova u Jablanici 22. kolovoza 2018. godine dugo će odzvanjati u ušima onih koji su svjedočili ovoj stravičnoj nesreći, najvećoj željezničkoj u novijoj povijesti BiH.
Na licu mjesta poginuli su Fehmin Turčinović i Jasmin Ćeranić, dok je Haris Karić nekoliko dana poslije podlegao povredama.
Iz vlaka je u posljednji tren iskočio strojovođa Božidar Jurenić. Upravo je Jurenić govorio da mu je to drugi rođendan i da noćima ne može spavati, da su mu pred očima samo slike njegovih poginulih kolega.
Očevid i uklanjanje vagona teretnih vlakova trajali su danima. Pokrenuta je istraga. I na tome je stalo. Tako se dvije godine vuklo pod krinkom “istraga je u tijeku”. Obitelji poginulih strojovođa su pitale, novinari su pitali, ali iz Tužiteljstva HNŽ uvijek isti odgovor – istraga je u tijeku, piše “Avaz”.
Niko ne vjeruje
Tko je kriv? Tko je zakazao? Jesu li stvarno krivi ljudi koji su desetljećima upravljali metalnim grdosijama, kako se, evo, pet godina poslije ispostavilo?
U to ne vjeruje nitko, a najmanje brat jednog od stradalih Nermin Turčinović. On je u izjavi za “Dnevni avaz”, u tom svom vapaju na informaciju da je Tužiteljstvo HNŽ obustavilo istragu o ovoj nesreći, kazao da je šokiran! Mjesecima je govorio da je njegov brat Fehmin ubijen.
– Što da kažem, kome više da se obratim i od koga da tražim pravdu? U odluci Tužiteljstva navodi se da su krive strojovođe iz vlaka koji se kretao iz pravca Mostara. Ali neko im je dao slobodan prolaz, neko im je to javio. Sve to mene boli, izgubio sam brata. Siguran sam da istražne radnje nisu provedene adekvatno i da je mnogo veći broj onih koji su krivi za nesreću.
Ljudi su poginuli, oni su krivi, a njih nema više. Je li bilo crveno ili narančasto svjetlo, sada to ne igra nikakvu ulogu, sve se svalilo na mrtve glave. Nažalost, mene to sve još boli i boljet će me do kraja života. Tužiteljstvo je diglo ruke i šta sad? Imam nekih sitnih dokaza, ne znam šta dalje da radim.
“Željeznice FBiH”, to su za mene ubojice. Kažu da je jedan bio pod utjecajem alkohola, drugi nije imao certifikat za upravljanje lokomotivom. I sad stavljaju mog brata zajedno s njima. Ubije ti neko brata i onda ga stave zajedno s njima na spomenik – kazao je nakon nesreće u svojoj gorkoj ispovijesti za “Dnevni avaz” Nermin Turčinović, brat poginulog Fehmina.
Osnovno pitanje, je li stravična nesreća u Donjoj Jablanici mogla biti spriječena? Jeste! Stručnjaci iz “Željeznica FBiH” su utvrdili da autostop uređaji, odnosno pružne balize na dijelu gdje je došlo do sudara vlakova nisu bile u funkciji.
Uloga ovih uređaja je da upozore strojovođu da smanji brzinu vlaka, da vlak zaustavi naglim kočenjem ako strojovođa ne postupi po proceduri, odnosno iz bilo kojih razloga prolazi signal pod crvenim svjetlom.
Smanjenje brzine
Dalje, ovi uređaji imaju zadatak da svojim djelovanjem automatski uvedu brzo kočenje radi zaustavljanja vlaka kod signala na pruzi, odnosno određenog mjesta opasnosti u stanicama, ako strojovođa ne poduzme potrebne mjere za smanjenje brzine, odnosno zaustavljanje vlaka. Tko je kriv i zašto uređaji nisu radili?
Zanemarena je i činjenica da je jedan od vlakova koji su se sudarili bio pretovaren, i to 110 tona više od dozvoljenog! Desetak novinarskih ekipa i dvjestotinjak mještana Donje Jablanice vidjelo je dizel-stroj koja je nakon nesreće odvezla šest vagona koji su bili „viška“. Tko je naredio da se vlak dodatno optereti?
Sve su to bila pitanja za Tužiteljstvo HNŽ, koja, kako smatraju obitelji i kolege poginulih, nije ni otvorilo u istrazi.
Nažalost, istina je otišla u grob s trojicom ljudi. Božidara Jurenića nitko nikada ništa nije ni pitao. Još jedan zločin bez kazne otišao je polako u zaborav.
Jedino priopćenje poduzeća
Na sva pisanja, upite, komentare, ispovijesti, iz “Željeznica” su se oglasili možda jednom ili dva puta.
Jednom, sigurno, jesu, i to kada se dogodila nesreća. A bilo je mnogo pitanja na koje je odgovore trebao dati upravo SDA-ov Enis Džafić.
