U našu redakciju HERCEGOVINA.in stigao je komentar jednoga čitatelja koji prenosimo u cijelosti:
Možda zvuči čudno, ali ovo pišem iz srca o Hercegovini koju sam zavolio a da je nisam u životu do ovoga ljeta nikada ni vidio. I mene je kao i mnoge moje sunarodnjake iz Hrvatske život odnio trbuhom za kruhom u Njemačku. Rođen sam i odrastao u Hrvatskoj, točnije u Lici. Dolaskom u Njemačku nije mi bilo lako. Ne znaš jezik, nemaš ni ušteđevine i u nekim trenucima misliš a to nije za tebe. Prvih dana u Njemačkoj sam mislio samo o tome da se vratim u svoju Liku, ali iz nje sam otišao jer nisam tamo mogao zaraditi za život. U Njemačkoj sam upoznao krasne ljude iz Hercegovine. Do tada nisam imao neko mišljenje o Hercegovini, jedino što me asociralo na Hercegovinu su sport i sportaši. Kako je vrijeme išlo zbližavao sam se s Hercegovcima, i ono što me posebno fasciniralo jeste njihova povezanost u tuđini. Spremni su raditi i zaraditi, ali i pomoći drugima. Oduševljavale su me njihovi izlasci i fešte, pa sam ubrzo i kroz pjesme zavolio Hercegovinu. Naravno za sve je kriva neizbježna pjesma na slavljima koja pjeva o kamenu, kršu i maslini. Zbog svega toga sam zavolio Hercegovce i Hercegovinu, a da je nikada u životu nisam ni vidio.
Ovog ljeta sam odlučio nekoliko dana odvojiti od odmora i posjetiti Hercegovinu. Ostao sam zapanjen ljepotama Neretve, Kravica, Trebižata, Mostara, Ljubuškog, Počitelja i Čapljine. Gledao sam utakmicu HŠK Zrinjski, a žalim što nisam rukometaše Izviđača i košarkaše Širokog. Na svakom koraku sam se osjećao kao svoj na svome i žao mi je što nisam imao vremena da obiđem još toga u Hercegovini. Zahvalan sam mojim prijateljima, mojoj braći iz Hercegovine na svemu što sam doživio u nekoliko dana. I vratit ću se sigurno u sada svoju Hercegovinu koju sam zavilo ko moju Liku.
HERCEGOVINA.in
