Strogi roditelji mogu imati dugotrajan utjecaj na osobnost i način razmišljanja djeteta. Posebni standardi, stroga pravila i potreba za ispunjavanjem očekivanja roditelja mogu oblikovati obrasce ponašanja kod djece koji ostaju prisutni i u odrasloj dobi. Neke od tih osobina predstavljaju izazove s kojima se osobe moraju nositi kroz život.
Istraživač psihologije Lachlan Brown pojasnio je koje osobine su najčešće zastupljene kod osoba koje su odrasle uz stroge roditelje. Naime, kako tvrdi Brown ukoliko se često izvinjavate čak i kada niste ništa pogrešno uradili to može biti posljedica odrastanja u okruženju gdje su greške bile strogo kažnjavanje.
“Navika stalnog izvinjavanja se razvija kao način da se izbjegne razočarenje ili kritika. Iako je bitno uvidjeti svoje greške. nije nužno da se izvinjavate za svaku sitnicu. Učenje postavljanaj granica i izražavanja bez osjećaja krivice je bitan korak ka zdravijim odnosima”, kazao je Brown.
Također, strogi roditelji često nameću svojoj djeci uvjerenje da je produktivnost važnija od odmora, a vremenom se takav način razmišljanja utemelji stvarajući osjećaj krivice prilikom opuštanja.
“Osobe koje su odrasle u takvim okruženjima su sklonije čestom stresu i tjeskobi jer su naučene da stalno budu na oprezu. Ipak, bitno je istaći da odmor nije privilegija već osnovna potreba koja doprinosti mentalnom zdravlju i kvaliteti života”, tvrdi Brown.
Osim toga, ukoliko ste odrasli uz roditelje koji su očekivali samostalnost, rano ste naučili da je najbolje osloniti se samo na sebe. Vremenom to može dovesti do problema da imate teškoću da potražite pomoć čak i u slučajevima kada vam je ona zaista potrebna.
Kako pojašnjava Brown, strah da bi izražavanje potrebe za podrškom moglo izgledati kao slabost može rezultirati preopterećenjem i slabošću. Prihvatanje pomoći nije znak neuspjeha, već pokazuje snagu i samopouzdanje.
U slučajevima kada osoba odrasta u okruženju u kojem su emocije često umanjivane i ignorisane, ona može steći naviku potiskivanja osjećaja.
“Umjesto da izrazite šta vas muči, često vam je prirodnije da se povućete I prešutite stvari. Ipak, u tim slučajevima emocije ne nestaju, ako se ne izraze, onda se mogu odraziti kroz stres, anksioznost ili fizičku napetost. Učenej izražavanja svojih osjećaja je ključno za mentalno i emocionalno poboljšanje”, kazao je Brown.
