Godina 1999., listopad mjeseci i duel nogometnih reprezentacija Hrvatske i Jugoslavije. Da te 99′ na Maksimiru su se sastali reprezentativci Hrvatske koja je samo godinu dana ranije osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj i reprezentacija Savezne republike Jugoslavije koju su činili nogometaši iz Srbije i Crne Gore.
Par godina nakon rata u kojem su se sukobile ove dvije vojske čekao nas je dvoboj reprezentacija i novi “rat”, ali ovaj put kako na terenu tako i na tribinama. Prva utakmica završila je 0:0 i odigrana je u Beogradu u jako čudnim okolnostima, a utakmicu na Maksimiru željno su očekivali svi hrvatski navijači ne bi li pokazali susjedu da su bolji i jači u nogometu.
Utakmica je sama po sebi bila napeta i zbog razloga da onaj tko izgubi može zaboraviti naredno Europsko prvenstvo, a Hrvatima nije na ruku išao ni remi iz Beograda, jer Jugoslaviju na Europsko prvenstvo vodi i svaki remi s postignutim pogotkom u gostima.
Mjesec dana prije utakmice i u Mostaru je vladao veliki interes za utakmicu u Maksimiru. Tražio se onaj tko može nabaviti ulaznicu, a ista se plaćala i “suhim zlatom”. Cijene ulaznica na crnom tržištu su bile po deset puta skuplje od regularne cijene.
Na sreću veći dio tadašnjih Ultras-a se na vrijeme osigurao sa ulaznicama, putem nekih “splitskih veza” i samog Hrvatskog nogometnog saveza. Na put se kreće redovnim autobusnim linijama, a dio iz Splita kreće vlakom. Na dan utakmice u jutarnjim satima se najveći dio ekipe okuplja na Trgu Bana Jelačića, a dio se već tada nalazi i oko stadiona Maksimir.
Navijačka atmosfera u Zagrebu još je noć prije utakmice bila “nabrijana”, tako da jutro, ali i cijeli dan protječe u pjesmi i paljenju velikog broja pirotehnike. Veliki broj navijača koji su stigli iz Mostara par sati prije utakmice već ulazi na južnu tribinu, dok jedan manji dio odlazi na ostale tribine stadiona Maksimir.
Sama atmosfera na utakmici dolazila je ludila, ali nažalost na kraju, može se napisati sasvim neočekivano utakmica završava remijem (2:2) što znači da Hrvatska ostaje bez Eura. Mnogi plaću, a mnogi u čuđenju napuštaju Maksimir.
Put do Mostara protiče nam najviše u šutnji i spavanju.
Hercegovina.in
