Ona je voljela Posušje.
Tražila je razloge da mu se vrati.
I Posušje je voljelo kada bi ona došla.
Gdje god bi kročila sa sobom bi nosila sunce.
Postoje milijuni lijepi gradova, zapravo svi su gradovi lijepi na svoje šarmantne načine.
No samo je jedan najljepši, rodni grad.
On je kao prva ljubav.
Kao roditelj.
Prva uspomene, prvi korak i prva suza.
On je prvo pijanstvo i prva zaljubljenost.
Prvo prijateljstvo.
Ona je voljela Posušje.
Jedva je čekala svaki slobodan trenutak da mu se vrati, makar na dva dana.
Koristila je svaki slobodan vikend.
A o njemu i na njega mislila je svaki dan.
“Što će biti kada odem?”
Pitala ga je često.
“Čekat ću te koliko god trebalo.
Čekat ću te do kraja svijeta.
Čekat ću te do nebesa , i dalje ako treba
Čekat ću te svako ljeto
Čekat ću te na Božiće.
I kada se udaš, čekat ću te trenutke da te ugledam.
Čekat ću te koliko god mi život dozvoli.
I kad se mjesec na mene naljuti.
I kada ratovi prođu.
I kada nikoga više ne bude
Ja ću te čekati, jer najljepše je čekati tebe!”
Ona je voljela Posušje.
Miris pokošene trave.
Kave u centru grada.
Voljela je gužve u velikim modernim trgovinama.
Voljela je u njemu velike zgrade koje su nicale iz dana u dan
I sela u kojima neka djeca još znaju trčati za loptom.
Ljude sa dušom koji jedva čekaju da mogu nekome pomoći.
Voljela je zvona stare crkve i molitvu krunice koju predvode bake u domovima punim ljubavi.
A i Posušje je voljelo nju, na neki čudan način.
Posušje je voljelo svakog svog stanovnika i gosta.
Zalutalog prolaznika.
I pozivalo je svakoga da se vrati.
Svaki grad je poput svake ljubavi lijep, no samo jedan je rodni grad.
A on se nekako voli još posebnije.
I ostaje u tebi…
Ivan Miličević, rođen 29. 8. 2001.
Stipe Romić, rođen 27. 9.2001.
Mirela Rezo rođena 8. 9. 2001.
Žana Pavković, rođena 15. 9. 2001.
Mia Soldo, rođena 4. 8.2001.
Stipe Pavković, rođen 22. 9.2001.
Marija Pavković, rođena 16. 4. 2001.
Stjepan Jukić, rođen 9. 8.2001.
Pokoj vječni daruj im gospodine
