Od kamena kućo stara
tko ti vrata sad otvara,
osim vjetra,osim kiše,
navrati li itko više?
Tko te ranom zorom budi
kao prije stari ljudi?
Čuje li se još galama,
ili se sada budiš sama?
Je l’ u toplim danim ljeta
dvorište ti puno cvijeta,
a po onoj oštroj zimi
iz dimnjaka još se dimi?
Čuva li te lavež pasa,
ili od njih nema glasa,
je l’ u hladu mačak drijema,
ili ni njeg više nema?
Je l’ ti duša tužna pati
kad u veče pođe spati,
kada prekrije je tama
i kad shvati da je sama?
A nekad si sretna bila,
blažene si snove snila,
sad kamena ljepota
priča priču usnulih života!
Piše :Velimir Velo Raspudić
- Oglas -
