Na izboru “Hercegovka godine” svaka kategorija ima svoju težinu, zapravo to joj daju osobe,odnosno naše Hercegovke koje su za tu kategoriju nominirane.
Međutim kategorija Heroji svakodnevice je za mene osobno najosjetljivija i nekako posebna.
Razlog tomu je što osobe koje su u toj kategoriji nisu poznate i ni društveno istaknute osobe već samozatajni borci koji svakodnevno biju svoje bitke.
To su osobe koje prvenstveno krasi izuzetna snaga, izdržljivost i ona dobrota i plemenitost koja ih ne napušta ni u najtežim trenutcima života.
S toga uz humanitarke, ova kategorija i po među ljudima izaziva veliku pozornost. Cilj nam je ovom manifestacijom dati priliku da se pohvale i istaknu takve osobe jer zaista zavrjeđuju divljenje.
Ovogodišnja pobjednica u kategoriji Heroji svakodnevice je Kata Šarić iz Drežnice kod Mostara.
Osobno sam prije par godina stajala u Živom zidu pri deložaciji Kate Šarić iz NJENOG stana u Mostaru.
Bio je to sunčan dan, ali smo svi mi koji smo stajali kao živi štitovi pred Katinom zgradom osjećali “studen” hladnoću oko srca i stezanje u grlu.
Teško je bilo zamišljati izbacivanje samohrane majke i njene djece iz stana.
Nemoguće je zaboraviti Katin pogled i mahanje drhtavom rukom nama okupljenima pred ulazom u zgradu, nakon što je rečeno da se taj dan deložacija odgađa.
Pitala sam se danima od kud toj ženi tolika snaga da u tim i takvim trenutcima stane na prozor i pozdravi nas.
Samo dragi Bog i Kata znaju što je Kati toga dana i svih tih dana prolazilo kroz glavu.
Nakon drugoj pokušaja. Kata i njena djeca su deložirani iz stana.
Ta situacija nikoga nije ostavila ravnodušnim i danima su ljudi iskazivali podršku Kati i njenoj obitelji i ukazivali na nepravdu.
Koliko je Kata svakodnevno morala skupljati snage da svoju djecu ohrabri i utješi to zna samo ona. Katu neimadoše tko tješiti jer je Kata udovica.
Bog joj je dao snage da u tim danima ostane jaka jer samo takva je mogla davati snagu i utjehu svojoj djeci.
[ ] DIVIM SE SNAZI TIH LJUDI.
Kata je na kraju završila u Drežnici u posve neuvjetnoj kući sa svojom djecom.
Ničega dostojnog života u toj kući nije bilo, pa ni vode.
Vrijedne Katine ruke koja je uz pomoć svoje djece i dobrih ljudi ponovno dovela ruševinu u topli i skromni dom.
Vodu su nosili iz susjednog sela duže vremena dok ponovno sami vlastitim sredstvima nisu doveli vodu s izvora.
Ali mukama nikad kraja.
Neljudi počeše Kati sjeći cijevi, te je Kata ponovno izložena nepravdi i ponovno nezaštićena.
Kata Hercegovka čestita obraza i čista srca osam puta je “krpila” svoje cijevi za vodu koje bi joj iznova presijecali.
Zaista mi je bilo drago vidjeti Katu na popisu nominiranih osoba za Hercegovku godine, a presretna sam što su je ponovno ljudi podržali velikim brojem glasova i doveli do pobjede , te time poručili da nije sama.
Svaki glas za našu Katu je bio i glas za sve druge samohrane majke koje su izložene velikom teretu i raznim životnim nepravdama.
Njena pobjeda u ovoj kategoriji neće promijeniti ništa po pitanju svih neriješenih problema s kojima se Kata suočava, ali svakako je to pravedna i poštena pobjeda- dokaz bezuvjetne podrške Kati od znanih i neznanih ljudi.
Puno nas je Kata u raznim situacijama.
Da je bilo takve pravde i poštenja Kata ne bi danas bila u Drežnici već u SVOM stanu u Mostaru.
Kata Šarić je uistinu heroj svakodnevice, majka i žena borac.
Zaista sam bila počašćena upoznati je, stisnuti joj ruku i čestitati na pobjedi ,onu istu drhtavu ruku koja nam je mahala s prozora tog sunčanog dana dok smo bili u Živom zidu ispod njenog prozora.
Samo mi sada nije bilo hladno oko srca već toplo, baš kao i Katine oči kad smo zajedno zapjevale “Moja Hercegovina”.
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
