DOBRO DOŠ’O KUĆI SINE
Jedno jutro sin je rek’o:
Odlazim ti ja daleko,
nemoj biti tužna majko,
sad ja vrijeme došlo tako,
nemoj zamnom suze liti,
u tuđini ću ti biti.
Shvati majko da me boli,
osta’ ovdje sve što volim,
odnijet će me bijela ptica,
preko brda i ravnica,
odnijet će me u daljinu,
neku novu domovinu.
Došlo ovo čudno vrijeme,
na plećima teško breme,
moram poć’ u nepoznato,
duša mene boli zato,
nemoj majko suze liti,
samo će mi teže biti.
Vratit ću se jednog dana,
sjetne duše, pune rana,
da zagrliš svoga sina,
što ga uze ta tuđina,
da te bol i tuga mine,
kad mi kažeš:
Dobro doš’o kući sine.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 03. srpnja 2020