DVIJE MAJKE
Ispod ovog plavog neba
ima nešto što se voli,
hoće silom da je uzmu,
to me muči, to me boli.
Ti si moja druga majka,
što mi daješ mnoga blaga,
volim tebe cijelim bićem,
Herceg zemljo draga.
U tebi sam ja s ljubavlju
svoje gnijezdo svila
i nigdje na svijetu drugdje,
nebi sretna bila.
“HERCEGOVINO”
u srcu te nosim svom
i nit’ jedna druga zemlja,
neće bit na mjestu tvom.
U tebi me rodi mati,
u tebi se srce smije,
a kako i ne bi,
kad na jednom mjestu
imam majke dvije.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 25. travnja 2020.
