EVO VAM MOJE SRCE NA DLANU
U duši mojoj rijeka stihova,
s njima se budim i s njima dišem,
tako sam sretna što u meni žive,
što svakog dana s ljubavlju ih pišem.
U blagosti mojoj dok mi sreću bude,
slažu se pjesme kao slike stare,
redam ih tako u nizove duge,
pa poslije listam kao spomenare.
U svakom stihu nađem neku tugu,
i svaka pjesma ima suzu drugu,
u svemu ovom tuga se svila,
pa pitam pjesme, dal’ sam sretna bila.
Kada me jednom putevi odvedu
i kada krenem negdje u daljinu,
ostavit ću ove stihove svoje,
na poklon kćerki, za uspomenu sinu.
I kad me više ne bude bilo,
nek svaki stih uspomenu vrati,
jer tako želim biti pored njih,
i vrijeme me neće nikad izbrisati.
Tako ću vječno živjeti u pjesmi
i bit ću tu u svakom danu,
šaptat ću nježno gore sa visine:
“Evo vam moje srce na dlanu.”
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 18. 06. 2020.
