HERCEGOVINO
U SRCU TE NOSIM SVOM
Odlutale misli u daljinu,
tamo gdje je, sve što meni vrijedi,
zbog toga mi srce stalno jeca,
zbog toga sam kao starac sijedi.
Pred očima redaju se slike,
kao album iz prošlih vremena,
taj me album drži na životu,
svaka slika, jedna uspomena.
Vidim ona krševita brda,
to bogatstvo, od kamena tvrda,
vidim one plodne vinograde ,
Hercegovce, što u njima rade.
Vidim mater raštiku dok kuva,
ispod sača pogaču da peče,
vidim ćaću duvan kako suši,
a uvečer čujem, krunicu dok mole,
pozdravljaju Gospu svako veče.
I Neretvu smaragdnu,
što kroz tebe teče,
na obali nje’noj dvoje zaljubljenih,
skrivale nas obale, skoro svako veče.
Na brežuljku crkva, u njoj oltar mali,
tu smo ljubav krunisali,
na vijernost se zakleli,
jedno drugom, sveti zavjet dali.
Hercegovino, u srcu te nosim svom,
neću više album uspomena,
vraćam ti se grudo sveta,
vraćam se u rodni dom.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 04 svibnja 2020.
