JEDAN GRADIĆ SNENI
Kad pogledam sa Veleža,
il sa Huma, Planinice,
vidim jedan gradić sneni,
što ga moje srce voli
i najdraži što je meni.
Pod svjetlima što trepere,
sniva svoje slatke snove,
u zagrljaj toj ljepoti,
zaljubljene, Mostar zove.
Kroz sredinu moga grada,
Neretva ka moru hita,
smaragdna, u punom sjaju,
bistra, brza, hirovita.
I kada se noću rijeka,
sa usnulim gradom srodi,
tada mjesec i zvjezdice,
plešu skladni bal na vodi.
A mostovi kao niske,
od bisera, nad njom sjaje,
taj čarobni prizor rijeci,
posebnu ljepotu daje.
Ne mogu se nadiviti,
toj ljepiti, tom vidiku,
poklanjam se ovom gradu,
k’o najvećem zavodniku.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 11. listopada 2020.