MENE ZOVE GRUDA SVETA
Daleko sam ja od svega,
čuvam vjerno uspomenu,
od ognjišta, svoga doma,
što je niko u kamenu.
Otiš’o sam ja već davno,
odveo me zov tuđine,
morao sam ostaviti,
sve ljepote domovine.
U tuđemu ovom svijetu,
sagradio carstvo svoje,
al šta vrijedi, kad je tamo,
ostalo mi srce moje.
Ostavio sve što volim,
oca, majku, sestre, braću,
ni slutiti nisam mog’o,
u tuđini da plakat ću.
Ostavio sve ljepote,
svoju ljubav, prijatelje,
da se vratim rodnoj grudi,
jedine su moje želje.
Da ja prođem Herceg Bosnom,
da me moja želja mine,
pa da odem do Uskoplja
i do ravne Posavine.
Obiš’o bi mnogo toga,
došao na sva ta vrata,
u toj zemlji patnje, bola,
u kolijevci od Hrvata.
U tuđini ostario,
sad već imam mnogo ljeta,
ostavit ću sve što imam,
mene zove gruda sveta.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 07. listopad 2020.
