SINE MOJ
Nosila te ispod srca,
svih devet mjeseci,
u životu važan si mi,
kao izvor rijeci.
Tvoje nježno malo lice
i tvoj osmijeh mio,
iz temelja moj si život,
sine promjenio.
Gledam tebe kako rasteš,
nisi beba mala
i svakog bi ja trenutka,
za’te život dala.
Teče život kao rijeka,
a godine lete,
za mene ćeš uvijek biti,
moje malo dijete.
Pa i onda kad odrasteš,
u zrelog čovjeka,
volit ću te istim žarom,
volit dovijeka.
Ti ćeš biti ponos rodu,
nasljednik naš pravi,
rasti meni zlato moje,
rasti u ljubavi.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 06. svibnja 2021.
