Katarina Zovko Ištuk: U snovima s tobom

U SNOVIMA S TOBOM
Zatočenica samoće, robinja tuge,
obgrljena velom tame,
snivam svoje snove.
U hladnoj postelji za dvoje
naviru mi bujice sjećanja
i svaka suza me podsjeća
na blagosti tvojih milovanja,
na žudnje tvojih poljubaca,
na tvoja izbivanja,
na čežnjiva isćekivanja
tvoga povratka.
Zbog tebe postadoh
sanjar u dugim noćima,
kao sirena u dubokim morima,
zbog tebe postadoh
vrtlog življenja,
onoga nekad i ovoga sad,
uporno tražeći te na putu snoviđenja
u vremenu svjetlosti i tame
u vremenu čekanja.
Mrzim riječ: Čekanje,
ali u njoj vidim
vjerovanje u novi susret s tobom,
gore visoko na nekom otoku nadanja,
čekam na dlanu vremena
nastavak naše ljubavi.
Kada si odjedrio u neke druge svijetove,
nisi me poveo sa sobom.
Ostavio si me u zagrljaju samoće,
ostavio si me u ozeblinama tuge.
Zato postadoh zatočenica čekanja
i pitam svoju samoću:
Zašto baš ja da joj budem drugarica,
a ono moja vjerna pratilja.
Zbog tebe poželim
da zauvijek zaspim,
da zaboravim što je samoća i tuga,
da kraj tebe budem ona ista,
a nikako neka druga,
i dok brojim dane bezvrijedne i prazne,
živim u snovima s tobom.
Katarina Zovko – Istuk
Mostar 20. 01. 2017.