VOJNIKOVA LJUBAV
Obuk´o je odoru, šahovnicom okićenom,
na kućnome pragu svome,pozdravljao se sa ženom.
Ljubio je lice njen´no, nakvašeno svo od suza,
jecala je ona bolno, na rastanku od svog muža.
Morao je žurno poći, da obrani zemlju svoju,
sve kolege, mnogi drugi, stajali su već u stroju.
Čekali su samo njega, da u ratu bitku vodi,
zakleo se da sin njegov, rodit će se u slobodi.
Ponio je samo slike, od najdraže žene svoje,
u džepu ih pohranio,pored srca da mu stoje.
Da ih ljubi u predahu, da se njima mnogo divi,
jer slike mu daju snagu, da u ratu on preživi.
Vojnikova ljubav živi, u voljenoj ženi toj
i ona je toga svjesna, da on brani narod svoj.
Čekat će ga svakog dana, da se vrati s bojišnice,
da zagrli svog vojnika, da joj opet ljubi lice.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
