ZOV RODNE GRUDE
Neću majko da me boli,
više tvoja suza vrila,
ispunit ću želju tebi,
uradiću, šta si tila.
Spakovat ću kufer tuge
i u njega složit boli,
idem tamo di me čeka,
moja mater, što me voli.
Zapivat bi tia gangu
i bećarac meni fali,
uz bukaru dobra vina,
što smo uvik pivat znali.
Onaj sivi kamen tvrdi,
ne želim zaboraviti,
vinograde, smokve, smilje,
ja ne mogu bez tog biti.
A tek lonac na ognjištu,
pun raštike, što se kuva,
ispod sača kad ispečeš,
draga majko, tvoga kruva.
Nedostaju sve divojke,
što zaigrat trusu znaju,
nigdi nima lipotica,
kao u mom rodnom kraju.
Nisam vamo sritan majko,
ne vride mi svi ti novci,
bogatstvo je rodna gruda,
moji dragi Hercegovci.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 17. kolovoza 2020.