Za predstojeće izbore u Bosni i Hercegovini se više od 100.000 birača prijavilo za glasovanje putem pošte. Ovaj broj, iz izbora u izbore, kontinuirano raste, glasovi iseljeništva mogu odigrati značajnu ulogu u izbornim rezultatima, a na sto se stavlja i pitanje svrsishodnosti njihovog sudjelovanja na lokalnim izborima.
Činjenica je da bh. iseljeništvo najčešće glasuje za nacionalne stranke. U velikoj mjeri njihovi glasovi su rezultat manipulacija, izbornog inžinjeringa, no sigurno da postoje i oni koji za nacionalne stranke glasuju zbog osobnih uvjerenja ili onih u koje su ih upravo te stranke ubjedile.
Osim mobilizacije glasača oprobanom metodom “mi smo ugroženi u odnosu na druga dva naroda”, zabilježene su i neke zakonski kažnjive metode, piše Klix.ba.
Krađa glasova i (ne)legitimne izborne manipulacije
Politički analitičar i bivši član Izborne komisije BiH Vehid Šehić govori nam da su manipulacije najzastupljenije u susjedstvu te da se koriste razni klubovi, čak i vjerske zajednice za lobiranje i pozivanje glasača.
Dario Jovanović iz koalicije Pod lupom kaže da su stranke desnog centra one koje najviše rade na kampanji u iseljeništvu i da to pokazuju i rezultati tih glasova.
“Imali smo Milijana Brkića, tada potpredsjednik HDZ-a Hrvatske koji je aktivno radio kampanju za glasovanje putem pošte. Po 10-15 listića je dolazilo na istu adresu osobama na koje ti glasački listići nisu adresirani. Imali ste SNS aktiviste u Srbiji koji su na studente vršili pritisak, nudili novac da se prijave za glasovanje putem pošte i glasuju za SNSD. Imali ste SDA koji uvijek ima paralelnu kampanju u inozemstvu, idu po džematima u Švedskoj, Austriji i prave javne događaje gdje nastupaju glazbenici kako bi privukli ljude da daju glas jednoj stranici, Elvira Rahić je bila hit prošlog izbornog ciklusa”, navodi Jovanović primjere sa prošlih izbora.
Sa Vehidom Šehićem smo govorili o ovom problemu da više glasačkih listića dolazi sa jedne adrese, ispričao nam je da se tako nešto desilo i kada je on bio član Izborne komisije, ali kaže da se isti metod koristi i danas.
“Sjećam se kada smo dobili 500 koverata sa glasačkim listićima sa jedne adrese koji su skupljeni u susjednoj državi. Izborna komisija ih nije uzela u obzir jer nisu dostavljeni u skladu sa zakonom, a upućuju nas na to da je negdje na jednom mjestu to skupljeno i doneseno od građana koji su se javili da glasaju putem pošte, a da su predstavnici političkih stranaka glasovali umjesto njih za političku stranku. To se radi i danas”, poruka je Šehića.
Dario Jovanović kaže da njega ne brinu mnogo ti otkriveni slučajevi kojih zaista ima mnogo, a samo na prošlim izborima ih je bilo 9.000. I ove godine SIP je među prijavljenim glasovima iz iseljeništva primijetio suspektne slučajeve i sada pristupaju provjeri tih prijava.
Ono što Jovanovića brine je zlouporabu identiteta građana što je slučaj i ovdje, ali i u inozemstvu. Upozorava građane da ne daju svoje osobne iskaznice nikome, pogotovo lažnim nagradnim igrama koje se po defaultu pojavljuju uoči izbora i pozivaju ih da izlaze na izbore kako njihov glas ne bi bio ukraden.
S obzirom na to da je čest slučaj i da ljude koji žive u dijaspori neko prijavi za glasanje, a da to oni ne znaju, Jovanović poručuje da svi koji žive u iseljeništvu, a nisu se prijavili za glasovanja izborima, treba da uđu na stranicu SIP-a i provjere jesu li na spisku.
Na izbornim spiskovima tradicionalno ima umrlih, tako će sigurno biti i na ovim izborima. Vehid Šehić kaže da je to proces koji je nemoguće zaustaviti i da će umrlih uvijek biti, ali da se mora zaustaviti njihovo glasanje. Naglašava da je potrebno uvesti političku odgovornost za svaku vrstu nezakonite manipulacije.
“Sve je opet do odgovornosti dijela izborne administracije, odnosno nesavjesnih članova biračkog odbora koji dopuštaju da neko glasuje u ime već umrle osobe. Tek kada se utvrde adekvatne sankcije za takvo ponašanje ćemo urediti sistem da možemo reći da rezultati izbora odgovaraju izbornoj volji glasača”, riječi su Šehića.
Važnost glasova putem pošte za izborne rezultate
Dario Jovanović iz koalicije Pod lupom navodi da broj registriranih glasača kontinuirano raste svakih izbora što je donekle nosens jer bi njihova zainteresovanost trebalo da opada.
Ove godine više od 100.000 bh. građana koji žive u dijaspori se prijavilo za glasanje putem pošte i to predstavlja rekordan broj prijavljenih glasača što se pogrešno tumači kao rastuća odgovornost iseljeništva. Prošlih, općih izbora, je također došlo do skoka u prijavljenim glasačima, pa ih je tako bilo 77.814, dok je na lokalnim izborima 2016. godine se prijavilo nešto više od 65.000 glasača. Upravo ovi podaci dokazuju kontinuirani rast o kojem Jovanović govori.
Kada kažemo 100.000 glasova nekome se može učiniti da oni ne mogu napraviti neku značajnu razliku što itekako nije točno, pogotovo ako su u pitanju lokalni izbori gdje nekoliko glasova može učiniti promjenu.
“Oni mogu utjecati na činjenicu da neka politička stranka dobije više mandata pa to može njima omogućiti da ima većinu i da upravlja. Sigurno da ti glasovi imaju utjecaja, vrlo često potcjenjujemo i jedan glas, jednog građanina koji može odrediti koja će politička stranka dobiti mandat, to se dešavalo u praksi”, poručuje Vehid Šehić.
Jovanović također smatra da je utjecaj glasova iz iseljeništva mnogo vidljiviji na manjim izbornim jedinicama:
“Puno je lakše utjecati na izborni rezultat na lokalnom nivou, posebno u malim općinama, ti glasovi mogu biti presudni tko će biti gradonačelnik, načelnik, koliko će mandata stranka imati u vijeću ili tko će sa liste stranke ući u općinsko vijeće”.
Nepostojanje svrhe glasova dijaspore na lokalnim izborima
Vehid Šehić i Dario Jovanović su u potpunosti suglasni u jednom, a to je da glasovanje putem pošte na lokalnim izborima ne bi trebalo da bude, odnosno kažu da je sazrelo vrijeme da se to pitanje stavi na sto.
“Pristalica sam toga da kod lokalnih izbora nema glasovanja putem pošte. Iz iskustva znam da oni u tim državama glasuju za lijeve političke stranke, vrlo rijetko za neke konzervativne, ali kad je ovdje glasanje onda glasaju za nacionalne stranke”, kaže Šehić i dodaje da se često postavlja to pitanje svrhe njihovog glasa na lokalu jer ovdje ne žive, a mogu odrediti sudbinu ljudi koji zapravo žive tu.
Jovanović plastično obrazlaže zašto nema potrebe za glasovima iseljeništva na lokalnim izborima.
“Što je interes čovjeka koji 30 godina živi u Njemačkoj da bira lokalnu vlast u općini Sapna kad ne ostvaruje svoje potrebe tu i ne živi tu. Većina zemalja razvijenih i demokratskih onemogućuje ljudima koji žive u iseljeništvu da glasuju na lokalnim izborima, dozvoljavaju im na općim izborima jer oni utječu na neke politike koje imaju implikacije i na iseljeništvo”, riječi su Jovanovića.
Izuzetak bi se mogao tražiti na primjeru Srebrenice, koja ima druge specifičnosti zbog genocida, pa je uloga iseljeništva u promjeni vlasti kao pomoć onima koji su se vratili u taj grad očekivana.
Njihovo izborno pravo niko ne može osporiti, međutim problem nastaje onda kada političke partije zloupotrebljavaju njihove glasove. Niz je dokaza za to bilo u prošlosti, mnogi su predmeti u Tužiteljstvu BiH gdje stoje i čekaju bolja vremena.
Da stranke koriste dijasporu da izvagaju tamo gdje im je potrebno ukazuje i ovaj rastući trend prijavljenih glasača iz inozemstva, a posebno ukazuje činjenica da se na lokalnim izborima prijavi više bh. građana iz iseljeništva za glasanje nego na općim. To nema nikakve smislene logike, osim one matematičke koja ide u korist strankama kad u nekoj općini “zafali” koji glas.
