Gradski derbi koji će ostati upisan ne po igri nego po navijačkim neredima igrao se u svibnju 2013. godine. Utakmica se igrala u Vrapčićima, a na tu utakmicu spremali su se i navijači Zrinjskog. Prijave su se vršile u KN, a već par dana uoči pojavile se priče o nekakvim popisima na kojima su imena navijača kojima je zabranjen odlazak na utakmicu.
Dan kada se igrala utakmica proticao je mirno. Ultrasi su trebali krenuti na utakmicu s parkinga na Bijelom brijegu gdje su došli autobusi, ali i veliki broj policajaca.
Naravno navijača je bilo puno više nego mjesta u autobusima, pa su neki namjeravali u Vrapčiće s kombijima i osobnim automobilima. I tada je policija izašla s famoznim popisima, a na njima je bio veliki broj navijača kojima nije dozvoljen odlazak u Vrapčiće.
Počeli su pregovori, radili su telefoni, ali policija je bila neumoljiva. U autobuse mogu samo oni koji nisu na popisu. Na koncu se odlučilo da se ipak ide na utakmicu, a da se zabranjeni prebace u Vrapčiće osobnim automobilima.
I tako je operacija počela, busevi su krenuli i onda negdje kod dvorane na Brijegu dolazi vijest da policija čini sve da onemogući odlazak zabranjenima na Gradski derbi. Autobusi staju i navijači izlaze iz njh na ulicu solidarizirajući se s onima kojima je zabranjen odlazak.
I kako to obično biva revolt se pretvorio u bunt i velika skupina Ultrasa krenula je pješice prema Vrapčićima. Išlo se ulicama, pjevale su se pjesme, bilo je i bacanja boca. Policija je na Carinskom mostu napravila kordon, te je došlo do bliskog susreta policije i Ultrasa. Prevrtani su kontejneri, bacano je kamenje i sukob je trajao desetak minuta dok policija nije bacila suzavac.
Na poprištu nakon sukoba ostali su prevrnuti kontejneri, suze u očima slučajnih prolaznika i krv na ulicama Mostara. Na koncu neki su se Ultrasi ipak probili do Vrapčića i uprkos zabranama bili uz Plemiće.
