Specijalci spašavali igrače i navijače, naslov je naslovnica dnevnih tiskovina dan nakon Gradskog derbija koji su igrali HŠK Zrinjski i FK Velež 2002. godine.
Utakmica je to koja je proglašena onom visokog rizika, a danas sam siguran da je ona vrlo loše organizirana, i samo zahvaljujući nekoj ludoj sreći nije bilo teže stradalih.
Kao i svaki Gradski derbi, tako i ovaj izazvao je velike tenzije u Mostaru. Po tko zna koliko puta održavali su se sastanci u klubovima, sportskom savezu i policiji. Na koncu iz policije su stizali hvalospjevi da su sve poduzeli da ne bude nereda pa gradu, ali bilo ih je i to ponajprije zahvaljujući policiji.
Ultrasi su se spramali za Gradski derbi tako što su nabavaili pravi arsenal pirotehnike, i gledajući sve te dimne kutije i baklje pomislio sam da će to kada se upali dimiti bar tjedan dana. Noć uoči utakmice u okupljalištu navijača Caffe X organizirana je prava navijčka fešta koja je trajala do ranih jutarnjih sati. Većina navijača Zrinjsjkog nije ni spavala i u rano jutro krenulo se s nastavkom priprema za utakmicu.
Kako je dan odmicao tako su pristizali navijači iz cijele Hercegovine, ali i iz Bosne, te Dalmacije. Mirisalo je na veliki spektakl pred punim stadionom. Uoči utakmice bilo je par incidenata po gradu, ali je policija ipak uspjela sprovesti navijače Veleža do stadiona. I onda prva velika greška je smještanje gostujućih navijača tik do domaćih, i to kako mi volimo reći običnih navijača. Upravo na toj tribini došlo je do žestokih nereda, koji su rezultirali na koncu i upadom navijača Zrinjskog u teren na kraju utakmice.
Sam stadion sličio je na ratnu zonu sa velikim brojem specijalaca koji su s policijskim psima patrolirali po tartan stazi stadiona.
Sama utakmica protekla je na rubu incidenata. Nervoza s tribina prenijela se na teren. Stajanje je doslovno gorilo od silne pirotehnike. Navijanje je bilo odlično s obzirom da je teško s tolikom masom kordinirati navijanje, pogotovo na jednoj tako ružnoj tribini kao što je mostarsko stajanje.
Navijači Veleža su upali baklje koje su ubacili u teren, a jedna je završila i među navijačima Zrinjskog. Zapaljena je i Hrvatska zastava. To je bio okidač za nerede na zapadnoj tribini. Letjelo je sve i svašta, pa se čak u razmjeni vatre našao i suzavac. Navijači Zrinjskog htjeli su izaći sa stajanja i krenuti ka zapadnoj tribini, ali policija je zaključala sve kapije, pa je tako spriječen veliki nered.
U više navrata utakmica je prekidana, što zbog pirotehnike, što zbog ubacivanja raznih predmeta u teren. Prijetilo je da će sve to eskalirati, i da će se utakmica čak i prekinuti. Ludnica na stadionu nastala je kada je Mario Maka Ivanković postigao rijetko viđen pogodak. Teško je sada riječima opisati to veliko slavlje popraćeno s još pirotehnike.
Kada je sudac napokon odsvirao kraj utakmice u teren su ušli navijači Zrinjskog, tako da su se ružne scene nastavile i na samom igralištu. Intervenirala je specijalna policija, bilo je svega i svačega. I nakon utakmice dugo su ulicama grada odzvanjale sirene policijskih, ali i vozila hitne pomoći.
Rezime svega je da je nakon toga stadion Zrinjskog sunspendiran na tri utakmice bez gledatelja, a HŠK Zrinjski je platio i veliku kaznu zbog, kako su naveli iz saveza loše organizacije susreta.
