Ovo su neka teža vremena kad se klub na svojoj službenoj internetskoj stranici zahvali nogometašu na profesionalnosti, emociji i pristupu.
Kod navijača ovakve objave znaju izazvati psihičke probleme.
Počelo je nogometno doba. Počeo je prijelazni rok.
Novac će uvijek biti ograničavajući faktor, ali isto tako je istina i da će imati onaj segment emocije, koji će neke igrače povući u Zrinjski i za manju plaću nego bi to imali drugdje.
Prošle godine su igrači pokazali da mogu, sad samo od njih očekujemo da budu još perfektniji.
Važno je naglasiti da svi koji sudjeluju u klupskim procesima i odlukama, da pozitivnu krivulju napretka koja je vidljiva svima koji je žele vidjeti još više hrane i zalijevaju.
Tu su i Ultrasi koji su svojom energijom i snagom utemeljenoj na djelima dokazanoj odanosti Zrinji, sagradili tvrđavu koja je danas otporna na sve ono što izvan nje događa.
Naš će klub kao i prethodnih godina uporno salijetati dosadne mušice koje stalno vrište, kmeče i zuje oko nas.
Ali naš Zrinjski može mirno i neopterećeno igrati, jer svu negativnu energiju i gnjev koji šalju prema našem klubu će usisati Ultrasi. Oni to mogu. Oni su to naučili. Oni su za to obučeni.
Znanje koje su stekli, oni upravo koriste. Oni znaju da posljedice koje trpe obrnuto su proporcionalne težini prijestupa koje učine. Zato oni znaju da je stisnuta šaka moćnija od pet razdvojenih prstiju.
Samo Ultrasi, na gostovanju u nekom drugom gradu u nekoj drugoj zemlji, uvijek osjete napetost koja im nije nedostajala u životu. Kad si na stranom terenu nije uopće zabavno šetati gradom preventivno stisnutih šaka i u svakoj grupi vidiš potencijalnu opasnost i ne dati se provjeravati jesu li to momci koji bi nam dali pivo ili nas pogodili bocom piva.
Samo Ultrasi znaju da je putovanje najbolja stvar na svijetu. Jedino bolje od putovanja je putovanje s prijateljima. A najbolje je – putovanje s prijateljima zbog ljubavi.
Pa oni su prošli putem koji nije prošla niti jedna navijačka skupina na svijetu. Preko četrsto kilometara razrovanim putem Karpata. Drakula je klizno iz dvorca krijući se negdje u zlokobnoj sjeni ogromnih šuma Transilvanije.
Tko to ne može shvatiti, ni ne mora, ne treba se niti truditi, svijet se ionako oduvijek dijelio na sanjare i ove druge.
I baš nas briga za ove druge…
……Ajmo zajedno do devete….
Jadranko Brijun
