Nikada nećete znati koliko je srce kod tih momaka.
Uvijek sam spreman vrištati na sva zvona, stojeći u njihovu obranu.
Uvijek ću poštivati njihove ideale. Njihovo srce. Njihova muda.
Pronašli su se između sebe i osjetili pripadnost i vrijednost.
Kad nema sranja onda su vam oni sranja. A sad kad je sranje na sve strane, tko vam je prvi dao ruku?
Tko prvi skuplja pomoć, daje krv, raščišćava ruševine, gradi zaštitnu ogradu od poplava, premješta bolnice?
S kim biste se radije zatekli kad se događa sranja?
S njima ili sa onima koji su jako glasni kad nema sranja, a kad ga ima onda se zavuku u mišje rupe.
Sjetite se toga sljedeći put kad im budete hebavali sve zato što su upalili baklju na tribini.
Sjetite se tko će vam sutra opet prvi skočiti u pomoć.
Ultras Zrinjski Mostar
Jadranko Brijun