Legendarni navijač Zrinjskog Jadranko Brijun oglasio se na društvenim mrežama, pa njegovu objavu objavljujemo u cijelosti:
Uskoro će nastavak prvenstva.
Uskoro će oni najbolji među nama u nakrcane kombije i automobile na gostovanja, stotinama i stotinama kilometara dugom putu za svojim klubom da daju podršku kroz cijelu utakmicu, bez obzira na stanje na terenu.
Nikada nećete razumjeti njihovu sreću kada pobijedimo.
I nikada nećete razumjeti ove momke koji nakon poraza, koji boli u duši, moraju voziti natrag. Po kiši, vjetru, snijegu, cestom okovanom ledom dok prolaze samo kamioni koji preferiraju noćnu vožnju.
Najlakše je tada vozačima kombija, jer ne gledaju u mobitele, uglavnom slušaju glazbu, koncentrirani su na vožnju i gube se u nekim svojim mislima.
Najteže je onim drugim momcima dok luduju čitajući komentare i izvještaj s utakmice kopajući po ranama na duši zbog poraza.
U ovoj priči najgora od svega je kloaka društvenih mreža s još gorim režimskim novinarima koji pišu na način da se svaka vijest oko našeg kluba i navijača radi senzacija i potres.
To su oni tipovi koji omalovažavaju naš klub i njegove uspjehe, a pritom diskreditiraju i šikaniraju navijače.
To su oni tipovi koji žive u državi u kojoj im ne pada napamet napisati da čovjek može četiri – pet puta bankrotirati i pritom zaraditi desetak milijuna maraka…
… gdje sa diplomom medicine koju nemaš možeš raditi kao ravnatelj bolnice…
…u državi gdje imaš brončanu medalju u kategoriji korupcije…
…gdje umirovljenici dobiju ček na kojem piše – izdržite, nećete još dugo…
…gdje poslodavac kaže radniku – ako ti je život tužan, ne brini barem ti je plaća smiješna…
… u državi gdje su braniteljima omogućili da kupe najskuplji konopac, jer samo se jednom živi…
…u državi gdje su opsjednuti obrazovanjem i odgojem drugih da nemaju vremena ni za vlastito obrazovanje.
To su oni tipovi koji žive u državi gdje ne znaju (srećom) da ukoliko žele biti prvaci moraju – biti bolji od Zrinjskog.
To su oni tipovi koji žive tamo gdje glupi ne znaju da su glupi jer im to nema tko reći.
A, ne znam, možda je ipak najteže kad te u Mostaru napadnu, otprilike kao roditelj koji jedva čeka da mu dijete dobije lošu ocjenu u školi, pa da ti ljubav iskaže tako da te naruži – ti si debil i nikad ništa od tebe.
Da, neki to kod nas još uvijek doživljavaju kao ljubav.
Nije problem u samom problemu, već u reakciji na problem!!
Zato uvijek idemo prgavo, prkosno i prepotentno, jer ne postoji titula za skromnost!!
Sretna nam nova (nogometna) godina!
I, da.
Samo Ultras zna što je ljubav.
Svojim djevojkama i suprugama šaljemo poljubac.
Poljubac je divan trik prirode da zaustavi govor kad riječi postanu suvišne.
Sretno Valentinovo!
