ŠIRI SE BAKTERIJA – Legionarska bolest (legionela) na Rebru! Ovo su simptomi
Legionarska bolest ili legionela je težak oblik upale pluća. Kada je u pitanju legionarska bolest, bakterija koja je uzrokuje je Legionella. Ime same bolesti povezano je s njezinim otkrićem.
Naime, ono potječe iz 1976. kada je u jednom hotelu među članovima Američke legije izbila epidemija bolesti dišnog sustava.
Kako se prenosi legionela?
Legionella se razmnožava u toploj vodi (20 – 45 °C) pa se ljudi njome obično zaraze udisanjem zaraženih kapljica vode. Epidemije ove bolesti bile su povezane s vodovodom bolnica, hotela i javnih kupališta ili bazena. Nisu poznati slučajevi u kojima je neka osoba neposredno zarazila drugu.
Mnogi ljudi izloženi Legionelli nikad ne obole, a kod nekih bolest prođe bez jakih simptoma ili njihovog posebnog tretmana. Ipak, kada se bolest pojavi, važno je odmah posjetiti liječnika!
Brže liječenje češće rezultira potpunim oporavkom.
Pontiačka groznica
Legionella može uzrokovati i lakše stanje poznato pod imenom pontiačka groznica, po gradu Pontiacu u Michiganu. Pontiačka groznica ne uzrokuje upalu pluća i nije opasna po život. Ima simptome slične onima blagog oblika gripe, a obično prolazi sama od sebe, bez liječenja.
Legionarska bolest (legionela) – simptomi
Prvi simptomi legionarske bolesti najčešće se pojavljuju 2 – 6 dana nakon izloženosti bakteriji, no mogu se pojaviti i dva tjedna nakon izlaganja. To se razdoblje naziva inkubacijskim.
Njezini simptomi slični su onima koje uzrokuju druge vrste upale ili infekcije pluća, a među njima su:
povišena tjelesna temperatura
zimica
kašalj (sa ili bez sluzi ili krvi)
kratak dah
glavobolja
bolovi u mišićima
bol u prsima
gubitak apetita
mučnina i povraćanje
proljev
umor i zbunjenost.
Ako se legionarska bolest ne liječi, razvijaju se druge komplikacije. Osim upale pluća, koja može biti smrtonosna, može doći do zatajenja bubrega ili septičkog šoka. Do septičkog šoka dolazi kada infekcija pluća uzrokuje zatajenje organa i vrlo nizak krvni tlak.
Prema ECDC-u, kada je u pitanju legionarska bolest, smrtnost pacijenata iznosi 5 – 10 %.
Tko je u opasnosti od zaraze?
Već je navedeno da ne obole svi koji udišu zrak ispunjen zagađenim kapljicama, maglicom ili parom. Najizloženiji zarazi su radnici čiji poslovi zahtijevaju rad u zatvorenim zgradama, odnosno radnici koji održavaju rashladne tornjeve u klimatizacijskim sustavima (legionarska bolest od klime).
Legionella se u nekim slučajevima može proširiti iz rashladnih tornjeva i do nekoliko kilometara zračne udaljenosti. Zbog toga su i osobe koje rade na otvorenom ugrožene. No, određene skupine ljudi su ipak podložnije legioneli nego druge:
osobe starije od 50 godina
oni kojima je imunološki sustav oslabljen zbog neke druge bolesti
oni koji imaju kroničnu bolest pluća, bubrega, dijabetes ili rak
oni koji zlorabe alkohol i marihuanu ili su pušači.
Legionela – dijagnoza i liječenje
Legionarska bolest dijagnosticira se krvnom pretragom ili testiranjem urina (legionela u urinu) na prisutnost Legionellinih antigena. Njih tijelo prepoznaje kao štetne i proizvodi imunološki odgovor na njih. Osim mokraće i krvi, kako bi otkrili ovu bakteriju, liječnici mogu testirati i pljuvačku ili sluz.
Rendgenske snimke koriste se kao konačna potvrda legionarske bolesti i određivanje ozbiljnosti infekcije pluća. Sama bolest uvijek se liječi antibioticima.
Liječenje se pokreće čim se posumnja na bolest, bez čekanja točne potvrde. Brzo liječenje značajno smanjuje rizik od komplikacija.
Legionela – posljedice
Mnogi se potpuno oporave za vrijeme liječenja, ali nekima je potrebna bolnička skrb. Vrijeme potrebno za oporavak ovisi o težini bolesti i brzini liječenja. Starije osobe i osobe s drugim zdravstvenim stanjima posebno su osjetljive na posljedice legionarske bolesti. Dok se nalaze u bolnici, mogu primati potreban kisik i infuziju.
Kako spriječiti širenje zaraze?
Ne postoji cjepivo za legionarsku bolest. Međutim, bolest je moguće spriječiti ispravnim dezinficiranjem i čišćenjem potencijalnih izvora Legionelle. Preventivne mjere uključuju:
dezinfekciju i čišćenje rashladnih tornjeva u procesnoj industriji
redovito pražnjenje i čišćenje bazena (Legionella se hrani hrđom, kamencem i algama)
tretiranje vode u bazenima i lječilištima klorom
održavanje sustava tople vode na temperaturi većoj od 60 °C, a sustava hladne vode na temperaturi manjoj od 20 °C (Legionella raste na temperaturi između 20 – 45 °C).
Izbjegavanje pušenja cigareta i udisanja dima također može značajno smanjiti rizik od infekcije. Pušači imaju veću vjerojatnost da nakon izlaganja bakteriji dobiju simptome legionarske bolesti.
