O Hercegovini i Hercegovcima.
Svašta sam znala pročitati i činjenica postoji kako se rade podjele i predrasude u društvu prema mjestu rođenja i stvara određeni animozitet.
Rođena sam u Hercegovini i pri dolasku u Zagreb, sam upisala fakultet na osnovu onoga što sam tada zaokružila na papiru, što sam pripremila za taj ispit , jednako kao i tisuće njih tad, koji su rođeni u raznim gradovima. Bez ikakvog problema upisana.
Kad sam došla na ispit na Akademiji, ( tri mjeseca nakon) osjećala sam sigurnost jer sam tad već upisala kroatistiku. Na ispitu za glumu, prvo su tražili od mene Krležin monolog, a tek kasnije sam izgovorila mjesto svog rođenja. Mogla sam birati što studirati, nikoga ništa nisam morala moliti. Ponude za snimanje, za posao sam uvijek mogla birati, znala sam imati po dva ugovora ispred sebe i razmišljati koji potpisati…
Ponašanje, rad, suze, odricanje, poštena predanost i ljubav jer volim ono što radim, me uvijek vodila i vodi kroz život.
Možete biti rođeni u Africi, Hercegovini, u maloj ulici, trošnoj kućici ili u visokom neboderu no samo predanim radom, (i sposobnošću) možete postići sve što želite.
Život je borba , a najkvalitetniji postaju i opstaju gdje god bili rođeni.
