Ljubav na kiši

LJUBAV NA KIŠI
Obraze su moje isprale sve kiše,
da se borim s tugom, nemam snage više,
padaj danas kišo sve jače i jače
da ne čuju drugi, dok mi srce plače.
Bosonoga hodam ulicama grada
i pitam se zašto kiša jako pada,
mokra sam do kože, haljina mi vlažna,
ali ova kiša, ipak mi je važna.
Niz lice se slijevaju kapljice od kiše,
zato moje suze ne vide se više,
korak mi je težak, a pogled mi luta,
da li ćeš se pojaviti, ti na kraju puta.
U posljednjem trenu, prepozna ti sjenu
prilaziš sve bliže, kao zvijer svom plijenu,
košulja je vlažna pokrila ti grudi
i ta slika zavodnika, vrelu ljubav nudi.
Dolaziš do mene, u naručje me primaš,
koju snagu i ljepotu, ti u sebi imaš,
u naručju tvome sigurna sam sada
i nije mi važno zašto kiša pada.
Poljupci su tvoji pokrili mi lice,
a usne su posušile, od kiše kapljice,
tvoje vlažno tijelo stapa se sa mojim,
ni olujnih kiša više se ne bojim.
KATARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 08. 01. 2015.