Jedna od utakmica koju sam gledao na Poljudu i koju nikada neću zaboraviti bila je ona protiv njemačkog Shalkea 04. Bilo je to u jesen 1997 godine. Prva utakmica igrala se u gostima na koju smo namjeravali otići s obzirom da je Torcida najavila invaziju na Njemačku. Na koncu nismo otišli zbog razno raznih razloga, ali za uzvrat smo bili spremni. Ta prva utakmica završila je porazom Hajduka 2:0.
Na utakmicu smo otišli redovnom autobuskom linijom prema Splitu. U dobrom i optimističnom raspoloženju u busu smo pomali konzumirali domaću lozu rakiju. Vrijeme je bilo lijepo za to doba godine, konac rujna i pošao sam samo sa šalom obučen u majicu na kojoj je pisalo Torcida Mostar. U Splitu je sve mirisalo na veliku utakmicu. Ulice pune navijača, a mi smo kružili po gradu i gdje god bi stali popili pi po par piva. Ako je išta dobro našli smo prijevoz za nazad, jer smo ispred kluba naišli na 2 navijača iz Sarajeva koje smo upoznali na nekoj od prethodnih utakmica. Oni bili sami u golfu i nas trojica smo pare koje smo ostavili za povratnu kartu vrlo brzo pretvorili u alkohol. Dva sata prije utakmice bili smo ispred stadiona gdje je vladalo ludilo, U jednom momentu prišla mi je neka djevojka i pitala može li dobiti majicu na kojoj je pisalo Torcida Mostar. Ja sam onako na prvu pitao, može ako ćemo se zamijeniti, a ona je bila u nekom crveno plavom dresu. Ona je rekla da može, što me je oduševilo te sam skinuo tu majicu i dao joj je. I da sam uzeo od nje taj dres on ne bi mogao na moj pivski stomak. Utakmica se igrala u nekom dnevnom terminu, a i ja sam bio poprilično pod gasom te nisam ni obraćao pažnju na to što sam bez majice i naravno nisam bio jedini na sjeveru koji je ključao.
U zraku se osjećalo da Hajduk može proći velikog protivnika, a Torcida je bila vjetar u leđa bilima. Kada je Hajduk poveo stadion je eksplodirao, i ko je tada mislio na majicu i povratak kući. Nažalost gosti su poravnali već u idućoj minuti što nas je malo ohladilo. Bili ubrzo vraćaju vodstvo za delirij na cijelom stadionu, a vodstvom 2:1 je završilo prvo poluvrijeme. U nastavku smo očekivali još žešći Hajduk, ali nažalost nakon samo desetak minuta ostali smo s igračem manje. Gosti su bili preiskusni da to ne iskoriste i preokrenuli su rezultat na 2:3. Zadnjih dvadesetak minuta bila je takva ludnica na Poljudu, kao da Hajduk vodi 5:0. Na kraju je sjever ispratio igrače Hajduka, ali ostala je gorčina jer smo dobro igrali do tog crvenog kartona.
Nakon utakmice popili smo još par pića, našli prijatelje iz Sarajeva i krenuli nazad. Ja onako gol bez majice samo sa šalom oko vrata i tužan zbog poraza. U autu je bilo dobro, ali kada smo stali na par usputnih mjesta svi su onako ispod oka gledali u mene. Posebno je bilo napeto na benzinskoj kada su pumpari brže bolje odlučili zaključati kasu. Već tada sam počeo osjećati hladnoću, ali još mi je hladnije bilo oko srca jer smo ispali. Nema veze pred nama su bile nove utakmice.
