Majka male Ive Šunjić javila se putem društvenih mreža i njen post prenosimo u cijelosti:
Ljudi moji… Malo kasnim s javljanjem ali su mi misli, kao i emocije, bile tako zbrkane.
Otputovale smo u Istanbul 16.06. i bile smo par dana u hotelu. Operacija je zakazana za 21.06. i tih par dana su rađene pretrage pred operaciju.
21.06. smo se smjestile u bolnicu, međutim operacija je odgođena zbog nekih tehničkih problema u bolnici. Tako da je Iva imala operaciju 23.06. Sama operacija je prošla u najboljem redu i odlično je odrađena. Doktor Alanay se ipak odlučio za hibridnu operaciju s obzirom na to da je imala krivinu od 67° u torokalnom dijelu kralježnice, a u lumbalnom je rađena VBT metoda.
Noć nakon operacije Iva je provela u intenzivnoj njezi, pustili su me da budem kratko s njom i to mi je najteže od svega palo, gledati svoje dijete u teškim mukama u bolničkom krevetu, prikopčana na razne aparate a u njoj toliko cjevčica… Noć koju bih voljela zaboraviti… Sutradan oko podne su je doveli u sobu i već tada je izgledala mnogo bolje. Međutim bolovi su i dalje bili jaki, prva dva dana je, između ostalog, bila na morfijumu pa kad je morfijum ukinut stavili su je na tramal. Kući je na istoj terapiji kao i u bolnici, s tim da joj tramal dajem isključivo po potrebi, kad baš ne može izdržati bol, a to je obično noću. Iskreno se nadam kako će ta bol uskoro početi jenjavati i da će Iva opet biti ono veselo dijete.
Prva kontrola bi trebala biti sredinom osmog mjeseca, a u prvoj godini nakon operacije bi trebale biti sveukupno 4 (nakon 1.5 mjesec, nakon 3 mjeseca, nakon 6 mjeseci i nakon 12 mjeseci).
Svjesne smo da je pred nama nimalo lagan oporavak ali znamo da se u konačnici isplati i da je ova operacija uveliko poboljšala Ivinu kvalitetu života. Sve ovo je postignuto zahvaljujući vrhunskom doktoru i jedinom čovjeku kojem sam bila spremna dati svoje dijete u ruke, Prof. Dr. Ahmet Alanay i posebno svima vama, divnim i nesebičnim ljudima, koji ste nam od početka bili podrška, kako u financijskom smislu tako i pružajući nam lijepu riječ ohrabrenja! Ne bih nikoga posebno da izdvajam jer svaka pomoć nam je bila dobrodošla i još uvijek će to biti jer pred nama je i dalje borba. Još jednom, od srca vam svima hvala, pokazali ste opet veliko srce
