Bivši nogometaš HŠK Zrinjski Marijan Ćavar priprema se sa svojim klubom Eintrachtom za nastavak sezone u Njemačkoj, a klupska stranica napravila je interviju s bivšim Plemićom.
Nakon ozljede si opet tu, pa kako je sada?
“Zasada sam dobro. Vrijeme bez nogometa je ostavilo traga, kao i kod svih igrača, ali na svu sreću pomalo se vraćamo u normalu”.
Kakva je bila tvoja ozljeda i na kraju ozdravljenje?
“Krajem studenog imao sam rastrgan mišić i tetivu, zbog čega mi je trebalo gotovo dva mjeseca da se potpuno oporavim. Najveći problem je bio što nisam mogao sudjelovati u pripremama za drugu polovicu sezone, što me najviše rastužilo”.
Zbog korone, uslijedila je i prisilna pauza. Kako ste se nosili s tim?
“Tijekom karantene, kao što je vjerojatno slučaj kod svih, ni meni nije bilo lako. Većinu vremena sam proveo slijedeći planove za treniranje u klubu. Moje slobodno vrijeme uglavnom je bilo gledanje serija i filmova”.
Imate li kontakt sa svojima kući?
“Da, svakodnevno razgovaram s roditeljima i braćom i sestrama. Najčešće s najmlađim bratom Matijom jer ga najviše volim (smijeh). Hvala Bogu da su svi u redu”.
Šta nam možete reći o situaciji u Bosni i Hercegovini?
“Trenutna situacija u Bosni i Hercegovini nije najbolja. Virus je uzrokovao velike probleme u nekim gradovima. Ipak, ljudi se i dalje pridržavaju mjera i ograničenja koja im se nameću. Nadam se da će svima uskoro biti bolje”.
Kako si doživio to što je vas trener u zadnje vrijeme mogao puno više skoncentrirati na svakog pojedinog igrača?
“Budući da smo trenirali u vrlo malim skupinama, bilo je više vremena za razgovor s trenerima, ali i s odgovarajućim partnerom za trening. U skladu s tim, pokušali smo se što bolje izvući iz ovih okolnosti”.
S kim u grupi ste najviše trenirali ?
“Uglavnom sam s Mijatom i Filipom (Gaćinovićem i Kostićem), ali i sa Sahverdijem i Nilsom”.
Često vodite reprezentaciju BiH U21 kao kapetan. Koliko su međunarodne igre važne za vaš razvoj?
“Velika je čast biti kapetan omladinske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Igre u državnom dresu mi puno znače jer nije mala stvar da mogu predstavljati boje svoje matične države. Pogotovo što u BiH ima puno kvalitetnih nogometaša. Nadam se da ćemo imati dobar ukupni rezultat u preostalim utakmicama i da ćemo se kvalificirati na Europsko prvenstvo”.
Nekad ste bili i playmaker. U kojoj se poziciji najbolje osjećate?
“Istina je da sam gotovo uvijek bio iza napadača kad sam bio mlad, pa i kao ofenzivni vezni. Kad sam prešao u Premijer ligu, moj trener me prekvalificirao za defanzivni vezni red. Pa bih rekao da sam najprikladniji za tu poziciju”.
Konkurencija u središnjem veznom dijelu Eintrachta je velika i dugo nije bila takva ?
“Da, mi u ovoj godini imamo jako puno dobrih igrača koji su i stariji i iskusniji od mene. Ali zato od njih mogu puno naučiti. To je posebno važno za nas mlade igrače”.
Broj koji nosiš nije uobičajen. Postoji li posebna priča iza 42?
“Imao sam taj broj u svojoj prvoj profesionalnoj igri za Zrinjski Mostar (3-0 protiv Slobode Tuzla, 28. svibnja 2017) i onda sam ga odlučio zadržati”.
Toliko o prošlosti i sadašnjosti. Za kraj, razgovarajmo o vašoj budućnosti.
“Trenutno ne mogu puno reći s tim u vezi. Prije svega, želimo završiti tekuću sezonu što je moguće uspješnije. Tada ćemo ja i moj menadžer razgovarati s upravom kluba i odlučiti što je najbolje za mene i klub”.
