Prije nekih dvadesetak godina spojiti nutricionistu i nogometaša bilo je kao nemoguća misija. No, kako je nogomet dobijao neku novu dimenziju tako su i nogometaši počeli mnogo više voditi brigu o svom organizmu, a bez nutricionista ipak je to teško zamislivo.
Tako danas u svijetu nema ozbiljnog nogometnog kluba u čijem stručnom stožeru nema nutricioniste. Nažalost, Bosna i Hercegovina, odnosno sportski kolektivi kaskaju za Europom i po ovom pitanju. Uostalom, kao i u mnogim drugim sferama.
Ipak, višestruki bh. prvak HŠK Zrinjski je, da tako kažemo, izuzetak. Boraveći na pripremama mostarskog kluba vidjeli smo da igrači mnogo pažnje poklanjaju ishrani, a naša znatiželja “dovela” nas je do Marijane Zubac, magistrice inženjerke prehrambenog inženjer stva. Marijana je ta koja zapravo vodi brigu o tome što u organizam unose Plemići i samim tim svakako je jako bitan dio stručnog stožer.
“Nezamisliva je danas funkcija nogometaša ako fali karika nutricionizma. Ako pogledamo sve klubove koji su dovoljno dobro razvijeni, vidjećemo da imaju u krugu svog kluba nutricionistu. To sam čula da je tako od doktora Real Madrida Nike Mihića koji je prvi put to spomenuo. Od tada je naš značaj u Hrvatskoj pa evo i u Bosni i Hercegovini dobio neku težinu. Do sada smo individualno radili sa sportašima. Hrvatski športski klub Zrinjski je, kao i u svemu, prvi prepoznao važnost i napredak. Uvažava dakle napredak”. Kako se povećavaju naši ciljevi, tako se mora povećavati i naš napredak. Moramo pratiti standarde bilo da se radi o suplementaciji, bilo da se radi o pripremama i shodno tome uprava je odlučila da mi budemo dio stručnog stožera. Vidjeli ste ovdje kolika je naša posvećenost”, govori Zubac za SportSport.ba pa dodaje:
“Ivan Brkić nam je na oporavku, s njim imamo poseban program, dvojica igrača koja će trenirati jednom dnevno također imaju posebnu ishranu, pa oni koji izlaze iz povreda isto tako. Govorim vam to da steknete dojam koliko je sve zaista detaljno programirano. Nas sedam je u timu. Ne može jedan nutricionist voditi klub, to bi bila jedna osoba na 36 ljudi. Imamo servere, posvećeni smo i sa opremom i u tom smislu možemo pratiti zahtjeve kluba”.
Da li radite individualno sa igračima. Imaju li oni različitu prehranu?
“Kada neki igrač dođe u klub, ja ga primim u svoju ordinaciju, tu radimo skrining pregled. Shodno stanju u kojem ga zateknemo, on dobija individualni program prehrane. Od 36 igrača, radi se presjek planova prehrane i vrste hrane se nude na švedskom stolu. Na tom stolu oni znaju koliko čega koji igrač smije uzeti. Mi se brinemo da sve to imaju raspoloživo. Tu je i suplementacija za koju se također mi brinemo. Naravno, uz suradnju sa kondicijskim trenerom. Naši igrači su se navikli na to i sada kada bi se odmakli od bilo kakvog standarda, mi bismo narušili njihovu spremu”.
Susrećete li se s nekim problemima tipa da igrači odbijaju suradnju?
“Mi dajemo prostor igraču, uzimamo ciljeve koji su zaista neophodni, a oni koji su nam nebitniji, stavimo malo na stranu jer ne možemo praviti toliki pritisak igraču. S takvim pristupom pravimo bolji napredak kod igrača jer je njima tako lakše. Ja sam imala igrače koji su potpisali da ne žele pristati na suradnju. To sam prihvatila, ali za dva mjeseca su mi se svi vratili i tražili plan ishrane”.
Što jedan sportašu u tijeku 24 sata treba unositi u organizam?
“Mora voditi računa o tri stvari. Zadovoljiti snagu, njegovati izdržljivost i raditi na svježini, odnosno obnavljati je. Što se tiče hrane, istakla bih važnost voća i povrća. Nije to osnova, ali bez toga nema svježine. Jako malo stručnjaka vodi o tome računa. Moje iskustvo je da bez svježine nema ni snage. Ako imate pad željeza ili neki pad vitaminsko – mineralni iz voća i povrća, da ste nabildani ne znam koliko ne možete na terenu dati ono što trebate dati. Nutricionist ne može ništa sam i ne smije. Moramo se koordinirati sa trenerima i sa doktorima. Komplikovano je to”.
“Zahvalna klubu na podršci. Zahvaljujem se i igračima, mi vidimo te razlike kod njih u odnosu na prije. Ja sam možda treći kotačić koji treba funkcionirati , ali ipak je to izravna injektirana energija. Vidite vi da su ovdje i međuobroci servirani. Dakle, treba pratiti potrebe kluba, ali u koordinaciji s doktorom i trenerom”.
Možemo li govoriti o ovome što ste upravo sada rekli, da se vidi neki napredak. Imate li neko stanje kad ste tek došli i sada?
“Danas se sve mjeri. Osim mene mjeri i kondicioni trener odnosno šef struke koji sve iskoordinira. Mjere se parametri snage, izdržljivosti, agilnosti, testovi ovi ili oni. Mjerimo analizu sastava tijela preko medicinskih uređaja. Imamo i te urađaje, ne igramo se ni sa kakvim amaterskim alatima. Najbolji je rezultat kad nogometaš kaže da sam te barem imao prije pet ili deset godina. To je meni najbolji odgovor koji mi može dati. Vidi se to i po njihovom izgledu, trčanju i tako dalje”.
Idete li na nekakve seminare, odnosno kako obavljate svoje znanje obzirom da je i nutricionizam da kažemo nauka koja iz dana u dan sve više napreduje.
“Ja sam završila fakultet na zagrebačkom PBF-u i to je osnova. Međutim, prvi posao mi je bio jako odgovoran. Bila sam dio istraživačkog tima za istraživanje lijekova. Dakle, jako dobro baratam kada je u pitanju odnos između suplemenata i čovjeka. Jako dobro baratam s tim. Sportska suplementacija je nešto specifično i nešto što treba razumjeti do kraja ako želite ući u život jednog sportaša, inače možete napraviti suprotan efekat. Klijenti su mi bili sve više sportaši . Evo primjer Ivica Zubac, on je sada u Clippersima. Dobro ne bih sada nabrajala, ali jako puno zvučnih imena je prošlo kroz našu ordinaciju.”
“Tako je zapravo došlo i do suradnje sa nogometašima Zrinjskog koji su individualno dolazili do mene. Vidjeli smo da suradnja može biti uspješna. Dakle, to je bilo spontano. Ali u biti to je bila potreba igrača i tako mi ide karijera. Svaki mjesec ili svako tri mjeseca imamo kongres sportskog nutricionizma. Tu sam često i predavač. Skoro na mjesečnoj bazi se uči, a da ne spominjem učenje u praksi. Osim toga, sportaši koji su nekada bili moji a sada su u zvučnijim klubovima, uzimamo i od njih savjete. Uzimamo ono što oni sada koriste i procjenjujemo je li nama potrebno. Mislim da u ovom trenutku baratamo sa najboljom suplementacijom i programom koji se poznaje.”
Ono što mene interesira, da li vam je lakše raditi s pojedincima ili kolektivnom?
“Savjet je uvijek isti, ali primjena je čudo. Ja mogu napisati individualni program prehrane, ali taj sportaš dođe kući odluči da mu je to nezgodno i odustane. Dakle, s te strane bolje je kada sam ja tu stalno uz njih. Napišem tamo pet obroka i kada to čitate vama je to nevjerojatno. Pomislite, tko će se s tim baviti? Ali imate servirano i konzumirate na taj način, i onda nakon nekog vremena skužite da to možete i sami. Sada može i 80 posto igrača da mene nema to odrađivati. To jeste tajna kolektiva. Osim toga, mi dišemo jednim ciljem. Onako kada je individualno, dok ja njima trebam tu i ima rada. A ovako će oni i zbog mene nešto i zbog sebe nešto. Ima tu mnogo pozadine koja nam daje smjernice suradnje”.
