Mario Sesar je dobro poznato lice s rukometnih terena u Hercegovini, a i puno šire. Branio je za Zrinjski, pa za Čapljinu da bi se ponovo vratio među Plemiće gdje je i vratar i trener vratara. Evo što o svemu za naš portal HERCEGOVINA.in kaže Mario.
Evo za početak reci nam što za tebe znači bio član SRK Zrinjski?
“Kao i svim mostarcima i velikom dijelu Hercegovine meni je Zrinjski svetinja, a biti član SRK Zrinjski je ogromna čast za mene”!
U dugoj karijeri bilo je lijepih i ružnih trenutaka, pa možeš li nam reći čega češ se sjećati cijeli život?
“Ružne trenutke brzo zaboravljam, a dosta je bilo lijepih trenutaka u rukometu, od ulaska u prvu ekipu Zrinjskog, nastupa za mladu reprezentaciju, igranje za Čapljinu… Ali najljepši trenutci koje ću uvijek pamtiti su oni koje sam proveo u mlađim kategorijama Zrinjskog osvajajući velike međunarodne turnire po cijeloj Europi zajedno sa svojim prijateljima Dariom Pušićem, Ivanom Karačićem, Bernardom Mandarićem i svim ostalim vršnjacima iz generacije pokojnog Krunoslava Špeca, te vrijeme kada smo sa mladim rukometašima rođenim u Mostaru Marićem, Šoljićem Vistoropom, Boškovićem, Perićem… predvođeni nešto iskusnijim Džebom, Martinovićem Paradžikom i kapetanom Mandarićem osvojili Kup BiH 2017 godine”.
Bio si vratar u Čapljini pa si se vratio u svoj Zrinjski. Koji su razlozi za odlazak, ali i za povratak u Zrinjski?
“Jako dugo nisam bio aktivan kao rukometaš, rekreativno branim mali nogomet cijelo to vrijeme, a u zadnje vrijeme sam krenuo da branim veteranske rukometne turnire za prijatelje iz Opuzena. Nakon prvog Rukometnog All star spektakla koji je organiziran u Mostaru, na poziv mog prijatelja i trenera koji me vodio u mladoj reprezentaciji BiH gosp. Dragana Sutona Tele pristao sam da pomognem svom bivšem klubu HRK Čapljina i prijatelju Teli jer su bili deficitarni na poziciji vratara. U Čapljini mi je bilo jako lijepo, rezultati su bili dobri a atmosfera u svlačionici odlična, nadam se da su navijači i ljudi koji vode Čapljinu zadovoljni sa mojim angažmanom i doprinosom koji sam dao na terenu i van njega. Ipak Zrinjski je život i više od toga, kada se povrijedio prvi vratar Sergio Džidić dogovorio sam se sa ljudima iz kluba a mojim dugogodišnjim prijateljima da ću se vratiti kako bi pomogao mladoj ekipi Zrinjskog i raditi sa vratarima svih kategorija”.
Vratar si Plemića s ogromnim iskustvom, a sada radiš sa mladim vratarima Zrinjskog kako je biti u toj ulozi?
“Imam dosta iskustva kao vratar i radio sam sa vratarima u vrijeme kada smo osvojili Kup BiH 2017 godine. Ali to nije dovoljno da omogućim kvalitetne treninge za sve kategorije vratara pa sam zajedno sa ostalim trenerima iz SRK Zrinjski upisao RINCK edukaciju za trenere te sam dogovorio suradnju sa još jednim bivšim Plemićem a mojim prijateljem Joškom Jukićem iz Metkovića koji ima puno više iskustva od mene kako vratarskog tako i u radu sa mladim vratarima i on će mi dosta pomoći svojim iskustvom i savjetima”.
Vidimo da si aktivan i u radu s mladim kategorijama Zrinjskog, pa ima li po tebi tu materijala za budućnost?
“Mostar i Hercegovina su uvijek imali talenta, tako je i sada a na nama u klubu je da im omogućimo kvalitetan rad i priliku da svoj talenat nadograde”.
Znamo da je teško raditi u sportu gdje su sportaši često prepušteni samo sebi, pa reci nam koji su to motivi koji te drže u sportu?
“Uz moju djecu i obitelj rukomet i Zrinjski su najljepše što mi se dogodilo u životu, pa želim da dam svoj doprinos da neki novi klinci uživaju u rukometu i imaju lijepe uspomene koje će im ostati za cijeli život. Osim toga što se osjećam korisnim, uživam provoditi vrijeme sa mladim rukometašima kako na treninzima tako i na turnirima”.
Obitelj je s tobom uvijek na tribinama, pa koliko ti to znači?
“Jako puno mi to znači, a da se pohvalim mlađa kćer Rita je također počela trenirati rukomet u HŽRK Zrinjski što me također čini sretnim”.
Za kraj imaš li neku poruku našim čitateljima?
“Za kraj pozdrav vama, vašim čitateljima i jos jednom da se zahvalim redakciji hercegovina.in što pišu, prate i na predan način izvještavaju sa sportskih borilišta o uspjesima klubova koji nose ime Zrinjskoga. Što bi rekao naš veliki umjetnik Marin Topić, sve za Zrinjski a Zrinjski ni za što”.
HERCEGOVINA.in
